2
život bijahu podložni ropstvu" (Heb 2,15). Bog se, međutim, nije predao. Štoviše taj je čovjekov
"ne" bio presudni poticaj koji ga je naveo da očituje svoju ljubav u svoj njezinoj otkupiteljskoj snazi.
Križ objavljuje puninu Božje ljubavi
U otajstvu križa objavljuje se u punini silna snaga milosrđa nebeskog Oca. Da bi ponovno zadobio
ljubav svoga stvorenja, On je prihvatio platiti najvišu cijenu: krv svoga Sina Jedinorođenca. Smrt,
koja je za Adama bila znak krajnje samoće i nemoći, tako se preobrazila u najviši čin ljubavi i
slobode novoga Adama. S pravom se dakle može, zajedno s Maksimom Ispovjednikom, reći da je
Krist "umro, ako se može tako reći, na božanski način, jer je umro slobodno" (Ambigua, 91,
1056.). Na križu se očituje Božji eros prema nama. Eros je naime – kao što kaže Pseudo Dionizije
– ona snaga "koja ne daje onome koji ljubi da ostane zaokupljen samim sobom, već ga tjera da se
sjedini s onim koga ljubi" (De divinis nominibus, IV, 13: PG 3,712). Imali li "luđeg erosa" (N.
Cabasilas, Vita in Cristo, 648) od onoga koji je nagnao Sina Božjega da se sjedini s nama dotle da
je trpio posljedice naših krivnji kao da su njegove vlastite?
"Onoga koga su proboli"
Draga braćo i sestre, upravimo svoj pogled u Krista prikovana na križu! On je najpotresnija objava
Božje ljubavi, ljubavi u kojoj eros i agape, daleko od toga da se suprotstavljaju, jedno drugo
osvjetljuju. Na križu sam Bog moli svoje stvorenje za ljubav: on žeđa za ljubavlju svakog od nas.
Apostol Toma priznao je Isusa "Gospodinom i Bogom" kada je svoju ruku stavio u ranu u boku. Ne
iznenađuje stoga što su mnogi sveci u Isusovu Srcu pronašli najdirljiviji izraz toga otajstva ljubavi.
Moglo bi se čak reći da je objava Božjeg erosa prema čovjeku, u stvari, najviši izraz njegove
agape. Uistinu, samo ljubav u kojoj se združuju slobodno sebedarje i oduševljena želja za
uzajamnošću ulijeva radost koja omogućuje da se lakše podnesu i najteže žrtve. Isus je rekao: "A
ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi" (Iv 12,32). Gospodin žudno čeka naš
odgovor, očekuje od nas da prihvatimo njegovu ljubav i dopustimo da nas On privuče k sebi.
Međutim, nije dovoljno samo prihvatiti njegovu ljubav. Na tu ljubav treba odgovoriti i potruditi se
priopćiti je drugima: Krist "me privlači sebi" da bi se sjedinio sa mnom, kako bih naučio ljubiti braću
istom ljubavlju.
Krv i voda
"Gledat će onoga koga su proboli". Gledajmo s vjerom u Isusov probodeni bok, iz kojeg su potekli
"krv i voda" (Iv 19,34)! Crkveni su oci promatrali te elemente kao simbole krštenja i euharistije.
Preko krsne vode, zahvaljujući djelovanju Duha Svetoga, omogućen nam je pristup u samu dubinu
ljubavi Presvetog Trojstva. U korizmenom smo vremenu, spominjući se svoga krštenja, pozvani
izaći iz samih sebe i, u povjerljivom predanju, otvoriti se Očevu milosrdnom zagrljaju (usp. sv. Ivan
Krizostom, Kateheza, 3,14 sl.). Krv, simbol ljubavi Dobrog Pastira, izlijeva se u nas osobito u
euharistijskom otajstvu: "Euharistija nas uvodi u čin Isusove žrtve… ulazimo u samu dinamiku
