Don Bosco je želio izrazito misijsku Kongregaciju
11. studeni snažan je poziv na razmišljanje o misionarskoj dimenziji naše Kongregacije. Svi članovi Crkve, po
krštenju, pozvani su živjeti to poslanje. To ne isključuje da se neki od krštenika (laici, posvećene osobe, svećenici)
posvete misionarskom djelovanju u Crkvi. Naš salezijanski poziv smješta nas u srce Crkve (Konst. 6) koja je
misionarska po svojoj naravi (Ad Gentes, 2). U Valdoccu je don Boscovo služenje mladima bilo duboko prožeto
misionarskim žarom. Koristio se sredstvima društvenog priopćavanja svoga vremena kako bi širio vjeru i jačao svijest
o misionarskom djelovanju Kongregacije. Ta misionarska gorljivost – sažeta pod geslom „da mihi animas“ – bila je
snaga koja je pokretala sve njegove inicijative: „Nije učinio koraka, niti izgovorio riječi, ni bilo što poduzeo, a da
nije imao u vidu spas mladih … Stvarno nije imao na srcu drugo doli duše“ (Don Rua). I upravo je u tom svjetlu,
neposredno nakon odobrenja konstitucija (1875), poslao prvu misionarsku ekspediciju.
Don Bosco nam je predao ovaj misionarski ideal kao temeljni element naše duhovne i apostolske baštine. I baš zato
XX. Opći sabor naglasio je kako je misionarska dimenzija „temeljni dio naše karizme“. I kako bi se održao živim taj
misionarski žar, Opći sabor naglašava da se „već od početne formacije ukazuje mladim salezijancima, na objektivan
ali privlačan način, na misionarski ideal i da se promiče oduševljenje za misionarske inicijative naše Kongregacije;
da se uče povijest i figure velikih misionara, a ponajviše gaji apostolski žar i nadnaravni duh velikodušnosti, koji je
temelj svakog misionarskog zvanja“ (CG XX, 476).
Misionarska dimenzija salezijanske kongregacije ne isključuje, štoviše podrazumijeva da postoje salezijanci koji su
pozvani misionarski djelovati među onima koji još nisu prihvatili evanđelje, ondje gdje nema crkvene strukture (ad
gentes) ili tamo gdje je prisutno napuštanje vjere. Oni to čine izvan njihove vlastite domovine, kulturalnog prostora
i jezične grupe (ad exteros), s opredjeljenjem za čitav život (ad vitam). Salezijanac koji se osjeća pozvanim biti
misionar treba tražiti, prije svega, pomoć duhovnog vođe kako bi razlučio Božji poziv, pročistio i produbio svoje
motivacije, spoznao vlastite kvalitete i stavove s ciljem da procijeni svoju prikladnost za salezijanski misionarski
život. To je početni i najvažniji korak u procesu misionarskog razlučivanja koji ga vodi do predavanja molbe za
odlazak u misije Vrhovnom poglavaru nakon čega slijedi dobivanje misionarskog križa i misijsko poslanje.
Članovi 143. salezijanske misijske ekspedicije
D. Alfred Maravilla SDB
Povjerenstvo za misije
Animacija projekta Europa u 28
Salezijanska misijska nakana
europskih provincija
Da projekt Europa otvori nove horizonte i pobudi nove nade za oživljavanje
salezijanske karizme na kontinentu.
Posljednih pet godina sve europske provincije započele su hod obnove salezijanske karizme
u Europi. Tako su se otvorili novi horizonti i nove nade za 6300 subraće prisutnih na
kontinentu. Komisija za Projekt Europa koja se okuplja svakih šest mjeseci i europski provincijali koji se okupljaju
svake dvije godine – izdvojili su na poseban način dvije teme. S jedne strane salezijanski doprinos za novu
evangelizaciju mladih te s druge strane zalaganje za mlade migrante i njihove obitelji prisutne u Europi. U Europi se
nalazi oko 40 miljuna migranata (20 milijuna koji su u Europu došli s drugih kontinenata, 10 milijuna koji su migrirali
unutar kontinenta te 10 milijuna Roma), većina njih su kršćani.