«Bilten misionarskog salezijanskog animiranja»

Broj 6: lipanj 2010.

DON BOSCOVI MISIONARSKI SNOVI

Draga misionari, braćo salezijanci, prijatelji salezijanskih misija!

Srdačan pozdrav u mjesecu Srca Isusova!

Razmatrajući o don Boscovu misionarskom srcu, vođeni smo iznova otkriti njegove slavne misionarske snove.

Naš Otac nikada nije napustio Europu, ali je sanjao o mnogim mladima sa svih pet kontinenata.

Ne mogu zaboraviti euharistijsko slavlje „CG26“ – 26. Općeg Sabora - koje je predvodio Kardinal Ivan Diaz, prefekt Kongregacije za evangelizaciju naroda. U svojoj propovijedi govorio nam je o svim snovima iznova i završio bi s uzvikom: "Ne zaboravite Kinu! "

Ne mogu zaboraviti niti iskreni usklik jednog provincijala nakon te svete mise: "Kako je lijepo čuti o misionarskim snovima! Ja ih nisam nikad čuo u svome životu!"

Krenuvši iznova od don Bosca, poslušajmo ponovno njegovo misionarsko srce koje je sanjalo dan i noć da je Evanđelje naviještano do kraja zemlje.

Don Václav Klement, SDB

Vrhovni Savjetnik za Misije

Buduća događanja Dikasterija za Misije

Lipanj

4. - 6.: • Dani promišljanja ekipe Dikasterija za misije (Genzano)

18. – 20.: • Dani promišljanja Dikasterija salezijanskih misija (Pastorala mladih, Društvenog priopćavanja, Misija, (Genzano)
Rujan
1. - 26.: • Formacijski tečaj za nove misionare (Pisana i Colle Don Bosco)
28. - 30.: • Drugo svjetsko vijećanje Dikasterija za misije (Pisana)
Listopad
14. – 17.: • Susret Don Bosca Network i „ONG“ Salezijanskih. (Rim)
Studeni
4. - 10.: • Studijski dani SDB-FMA: Prvo naviještanje u Europi.
(Prag, Češka Republika)

Pismo iz Pakistana

Pišem ovo pismo u trenutku kada svi mi, nas sedam salezijanaca koji radimo u Pakistanu smo na zajedničkom sastanku s provincijalom gdje razmišljamo i raspravljamo o aktualnoj situaciji u Zemlji, pokušavamo raspoznati kako možemo odgovoriti na odgovarajući način na izazove koji nam predstoje.

Teška su vremena u ovom dijelu Potkontinenta. A s trenutnim ratom u Afganistanu, dodatno pogoršana nestabilnom političkom situacijom, nesigurnost zbog terorističkih prijetnji, visoka nezaposlenost i povećanje cijena osnovnih sirovina, naša budućnost bi mogla postati čak i teža.

Ipak, u situaciji tako teškoj i naizgled zastrašujućoj, podržani smo tihim i laganim ali stalnim djelovanjem Milosti koju susrećemo svakog dana. Svjedoci smo priča nade, malih čuda i uspjeha koje je don Bosco u mogućnosti učiniti kroz i u životima naših učenika i suradnika laika.

Prije 12 godina započelo don Boscovo djelo u Pakistanu, danas postoje dvije zajednice u zemlji. Jedna u Quetta: škola koja nudi formalno i neformalno stručno obrazovanje, omladinski dom(svratište) i blagdanski oratorij za oko 800 mladih ljudi koji dolaze iz siromašnih obitelji područja. I imamo još jednu tehničku školu i omladinski dom za dječake u poteškoćama u Lahore. A sam Bog zna kamo ćemo ići sljedećih godina.

Učinili smo hod s mladima iz Pakistana, i trudimo se njima ponuditi im mogućnost da nauče, da žive i da rastu zajedno u slozi i uzajamnom poštovanju, bez obzira na religijske razlike, stalež i jezik. Što se više zalažem u poslanju(misiji) koje nam je povjereno ovdje, u većim sam mogućnostima cijeniti don Boscov doprinos. Radost, optimizam, razum, ljubaznost, glazba, sport, a osobito Isusova poruka samilosti, opraštanje i razumijevanje posjeduju(imaju) neodoljivi poziv prodrti u srce mladih, bez obzira na vjeru koju ispovijedaju, jeziku kojim govore, ili boju vlastite kože.

Ja sam praktično novi koji sam došao u Pakistan. Još uvijek pokušavam naučiti jezik, jesti i uživati u domaćoj hrani (koja za mene je jako začinjena,ljuta), naviknuti na klimatske uvjete (vrlo hladno zimi i užasno vruće ljeti), i shvatiti lokalne običaje i tradiciju i prevladati nostalgiju i usamljenost koje povremeno dolaze. Iako sam sudjelovao

139. misijonarskoj ekspediciji i poslan 2008., dobio sam vizu tek u kolovozu 2009. Dugo čekanje vize bila je to već kušnja. Ali na neki način to me naučilo postupno biti strpljiv, jer, uistinu, ovdje trebamo jako mnogo strpljenja.

Pošto dolazim iz zemlje koja je pretežno kršćanska (96%), morao sam promijeniti i modificirati moj način razmišljanja i stil pastorala i apostolata, osobito ovdje gdje su kršćani neznatna manjina. I uvjeren sam da ja još uvijek učim, do današnjeg dana. Katkada osjećam još strah, uz tolike vijesti rata i bombardiranja; ali prisutnost i podrška braće u zajednici daju mi sigurnost da neću biti nikada sam.

Molimo vas, molite za nas salezijance u Pakistanu i za sve naše suradnike laike i za sve mlade koje nam Bog šalje, tako da možemo nastaviti pokušavati, nadati se i vidjeti dalje od naših svakodnevnih briga i kušnji, djelo božanske milosti, koja nas jača polako, tiho, ali postojano, dok nastojimo vršiti misiju (poslanje) što nam je povjerenu.

Carmelo Martinez
Filipinski brat pomoćnik, misionar u Pakistanu

Molitvena nakana salezijanskih misija

za LIPanj 2010.

Obvezu evangelizacije u raznim zemljama južne Azije, gdje Katolička Crkva živi u uvjetima neznatne manjine, potrebno je puno strpljivosti i hrabrosti živjeti stil otvoren prema svima ne-kršćanima u području, u našim školama i u našim djelima (ustanovama) socijalne skrbi. Promičemo stil dijaloga sa svima: također vodimo brigu o osnovnim potrebama svih ljudi, čekajući da ćemo jednog dana susresti Isusa osobno.

Pošalji tvoje prijedloge i priloge na:

(cagliero11@gmail.com).