07 - Ivankovic :: Salesian history

Expand document

Collapse document

07 - Ivankovic

1 Pages 1-10

1.1 Page 1

1.2 Page 2

1.3 Page 3

1.4 Page 4

1.5 Page 5

1.6 Page 6

1.7 Page 7

1.8 Page 8

1.9 Page 9

1.10 Page 10

2 Pages 11-20

2.1 Page 11

2.2 Page 12

2.3 Page 13

2.4 Page 14

2.5 Page 15

2.6 Page 16

2.7 Page 17

2.8 Page 18

2.9 Page 19

2.10 Page 20

3 Pages 21-30

3.1 Page 21

3.2 Page 22

3.3 Page 23

3.4 Page 24

07 - Ivankovic

1 Pages 1-10

▲back to top

1.1 Page 1

▲back to top

SALEZIJANCI I SALEZIJANSKE ODGOJNE USTANOVE U

HRVATSKOJ 1941-1960.

Marinko Ivankoviç

Uvod

Salezijanci su u Hrvatskoj zapoãeli sa svojim odgojnim radom u vrlo

zamr‰enim politiãkim i dru‰tvenim prilikama. Prvi salezijanci u Hrvatsku do‰li

su jo‰ za vrijeme Austro Ugarske monarhije, kad nije postojala samostalna

hrvatska drÏava. Do‰li su u Rovinj 1913.1 pred poãetak Prvog svjetskog rata i u

Rijeku 1918.2 kad je Prvi svjetski rat bio pri kraju. U Rovinj i Rijeku do‰li su

talijanski salezijanci, a i u Rovinju i Rijeci Ïivjela je znatna talijanska nacionalna

manjina. Po zavr‰etku Prvog svjetskog rata nestala je Austrougarska monarhija,

a odlukom Pari‰ke mirovne konferencije, Rappalskim i Rimskim ugovorom Ro-

vinj i Rijeka u‰li su u sastav Italije, dok je ostali dio Hrvatske u‰ao u novo osno-

vanu Kraljevinu Srba Hrvata i Slovenaca, koja çe kasnije dobiti ime Jugoslavija.

Oratoriji u Rovinju i Rijeci bili su u Venecijanskoj salezijanskoj provinciji.

Na poziv zagrebaãkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera salezijanci preuzimaju

upravu i odgoj u nadbiskupskom konviktu u Zagrebu 1922.3 U Zagreb su do‰li sale-

zijanci iz Slovenije. U Sloveniju su salezijanci do‰li 1901.4 gdje se salezijansko djelo

vrlo lijepo razvijalo. Salezijanci su u konvikt unijeli salezijanski naãin odgoja i preko

konvikta i blagdanskog oratorija koji je djelovao uz konvikt postali poznati po ãitavoj

Hrvatskoj. U zagrebaãkom predgrad–u KneÏija su 1928. uz pomoç darovatelja i

kupnjom nabavili prostrani teren i odmah 1929.5 otvorili oratorij i omladinski dom.

KneÏija je ubrzo postala okupljali‰te stotina djeãaka i mladiça, a kapela zavoda posta-

je pastoralni centar za brojno okolno stanovni‰tvo jer u blizini nije postojala crkva.

U Splitu je postojala inicijativa za dolazak salezijanaca jo‰ za don Boscova

Ïivota,6 ali su do‰li tek 1936.7 gdje su preuzeli veç postojeçu odgojnu ustanovu

1 Marinko IVANKOVIå, Salezijanci u Rovinju, “Don Bosco danas”, br. 2/2002., str. 20-21.

2 Marinko IVANKOVIå, Dolazak salezijanaca u Rijeku...., “Don Bosco danas”, br.

1/2004., str. 20-21.

3 Nikola PAVIâIå, Salezijanci u Zagrebu, Zg. 1996. str. 21-22.

4 Bogdan KOLAR, Salezijanci sto let na Slovenskem, Ljubljana 2001. str.37-40.

5 Nikola PAVIâIå, Nav. dj. str. 27.

6 Marko PRANJIå, Salezijanci u Hrvatskoj, “Salezijanski vjesnik,” br. 1/1985. str. 19-20.

7 Arhiv Hrv. sal provincije u Zagrebu: Ugovor salezijanaca o preuzimanju uprave u zavodu. Sa-

lezijanci nisu postali vlasnici samog zavoda. Zavod je ostao u vlasni‰tvu “Javne Dobrotvornosti”.

1.2 Page 2

▲back to top

2 Marinko Invankovic

za siroma‰nu mladeÏ. Salezijanci su u Splitu prije poãetka rata djelovali nepunih

pet godina. Svojom poÏrtvovno‰çu, jednostavno‰çu, radino‰çu ubrzo su stekli

velike simpatije i kod klera i kod puka. U Splitu su salezijanci preuzeli brigu za

tridesetak siroma‰nih djeãaka po ugovoru sa “Javnom Dobrotvornov‰çu” koja je

slala te djeãake i koja je bila vlasnik zgrade. Salezijanci su po dolasku u Split ot-

vorili konvikt za u kojem su odgajali ãetrdeset do pedeset mladiça, koji su po-

had–ali srednje ‰kole u gradu, a 1938. otvorili su i oratorij, koji je za kratko vrije-

me okupio lijep broj mladih. Kapela zavoda je omoguçivala mladima, a i odras-

lima, vjersku pouku i sakramentalni Ïivot.

Salezijanci 1939. u Podsusedu kod Zagreba otvaraju novi zavod i grade

crkvu sv. Ivana Bosca,8 a 1940. otvaraju kuçu za odgoj zvanja u Donjem Mi-

holjcu. U Donjem Miholjcu salezijanci su preuzeli “ZaduÏbinu Celestine Ro-

scher”. ZaduÏbina je osnovana s ciljem da odgaja i ‰koluje siroma‰nu mu‰ku

mladeÏ za obrtniãka i trgovaãka zanimanja. U njoj je bilo mjesta za tridesetak

djeãaka. Salezijanci su uz ove djeãake 1941. poãeli primati i “Marijine sinove”

(zaka‰njela zvanja).

SALEZIJANCI U HRVATSKOJ ZA VRIJEME DRUGOG SVJETSKOG RATA

Drugi svjetski rat donosi propast Kraljevine Jugoslavije koju u Hrvatskoj

skoro nitko nije ni Ïalio, a ono ‰to je od nje ostalo bilo je razdijeljeno na vi‰e

podruãja gdje su formirane lokalne vlasti i djelovale razne vojne formacije. Na

podruãju veçeg dijela Hrvatske i u Bosni i Hercegovini osnovana je Nezavisna

DrÏava Hrvatska pod vrhovnom vla‰çu Nijemaca i Talijana. Njemaãka okupa-

cijska vlast zatvorile su salezijanske odgojne zavode na Radni i u VerÏeju gdje su

se odgajali i salezijanski kandidati iz Hrvatske, a na Radni je bio i novicijat. Ko-

munikacija sa sjedi‰tem provincije, koje je bilo u Ljubljani bilo je uvelike

oteÏano. Zato salezijanci 1941. kupuju dvorac Dio‰ kod Daruvara u Slavoniji9 i

tu je otvoren 1941. prvi hrvatski salezijanski novicijat. Kad su novaci zavr‰ili

godinu novicijata i poloÏili prve zavjete ostali su i dalje u Dio‰u gdje je za mlade

klerike otvorena privatna salezijanska gimnazija. Salezijanci su bili vrlo lijepo

prihvaçeni od sveçenika iz okolnih Ïupa i od vjernika. Pomagali su po Ïupama u

pastoralnom radu, a novaci i mladi klerici su za vjernike ãesto prired–ivali pri-

godne akademije i kazali‰ne predstave. Zavod je praktiãno bio na samoj liniji

boji‰nice od poãetka kolovoza 1944. do kraja oÏujka 1945. Oko samog zavoda

su se ãesto vodile borbe. Vojska je i sam zavod u nekoliko navrata htjela pretvo-

riti u vojni objekt, jer je imao kulu s koje se dobro vidjela okolina, ali su salezi-

janci uspjeli to zaprijeãiti i tako vjerojatno spasili zavod od teÏih razaranja. Par-

8 Za otvorenje kuçe u Podsusedu uvelike je zasluÏan Ïupnik Ïupe Stenjevac u kojoj se

nalazio Podsused, Josip Mokroviç, koji je postigao da je Ïupa darovala zemlji‰te salezijanci-

ma za gradnju kuçe i crkve.

9 Arhiv Hrv. sal. provincije u Zg.: Kupoprodajni ugovor dvorca Dio‰.

1.3 Page 3

▲back to top

Salezijanci i Salezijanske odgojne ustanove u Hrvatskoj 1941-1960 3

tizani su 19. sijeãnja 1945. naredili da svi klerici i novaci moraju u partizansku

vojsku.10 Ravnatelj je poduzeo sve da bi se ova naredba poni‰tila, ali nije koristi-

lo. Morali su svi 22. sijeãnja na komisiju u Daruvar, koja je trojicu od njih pro-

glasila privremeno nesposobnim, a svi drugi su morali u vojsku i ne vraçajuçi se

kuçi.

U Nadbiskupskom konviktu u Vla‰koj ulici, u Omladinskom domu na

KneÏiji, u Podsusedu gdje su salezijanci preuzeli novo osnovanu Ïupu sv. Ivana

Bosca aktivnosti se uglavnom nisu prekidale. U Rijeci je nakon poãetne velike

neizvjesnosti oratorij nastavio s redovitim radom, a isto tako i konvikt. Koliko

toliko redoviti rad se odvijao do kapitulacije Italije. Nakon toga Rijeka je ãesto

bombardirana iz zraka. Redoviti Ïivot u gradu je uvelike poremeçen. ·kole po-

ku‰avaju zavr‰iti ubrzano ‰kolsku godinu, pa su i uãenici u konviktu kratko vri-

jeme.

U samom ratu najvi‰e te‰koça imao je salezijanski zavod u Splitu. Talijanska

vojska odmah u poãetku rata uzela je za svoje potrebe veçi dio salezijanske kuçe

i time je prestao rad oratorija i konvikta. Salezijancima su na brizi ostali samo

siroma‰ni djeãaci koje je slala “Javna Dobrotvornost”, njih dvadesetak. Poãet-

kom sijeãnja 1942.11 salezijance u Splitu su posjetili ãlan vrhovnog kapitula don

Pietro Tirone i provincijal venecijanske provincije don Francesco Antonioli i

tom je zgodom kuça u Splitu ukljuãena u venecijansku salezijansku provinciju.

Nakon kapitulacije Italije do‰lo je do zraãni napada na Split koji su zauzeli Ni-

jemci, mnoge kuçe su poru‰ene i salezijansku kuçu su naselili ljudi koji su ostali

bez krova nad glavom. Nijemci i usta‰e su napustile Split 26. listopada 1944. i u

Split su u‰li partizani, a s njima je do‰la i komunistiãka vlast.12

Cijela Hrvatska je 1941.- 1945. bila ratno podruãje. Nijedna salezijanska

kuça u ratu nije bila teÏe o‰teçena, a od salezijanaca poginuo je jedino klerik Jo-

sip Beloviç.13

1. Salezijancima oduzete sve odgojne ustanove (1945-1947)

1.1. Split

Ratne neprilike su najprije zavr‰ile za salezijance u Splitu, koji su, kako sam

spomenuo imali i najvi‰e pote‰koça u radu za vrijeme rata. Zavr‰etkom rata

te‰koçe nisu prestajale nego su postajale sve veçe. Najprije je nova vlast u salezi-

jansku kuçu smje‰tala izbjeglice koji su se vraçali svojim kuçama, dok im se osi-

gura prijevoz ili vojnike dok im se ne nad–e trajniji smje‰taj. Salezijanci su Ïivjeli

10 Kronika salezijanskog zavoda Marijin Dvor (Dio‰), za dan 19. sijeãnja 1945. (Kronika

nema stranica nego je vod–ena po datumima)

11 Kronika zavoda Martinis Marchi u upravi salezijanaca u Splitu za dane 3.-8. sijeãnja

1942. donosi zapise o boravku poglavara u Splitu

12 U Kronici zavoda dosta detaljno se biljeÏe dogad–aji u zavodu krajem rata.

13 Josip Beloviç mladiç don Boscove duhovnosti, Zg. 1975. str. 80-82.

1.4 Page 4

▲back to top

4 Marinko Invankovic

u neizvjesnosti, ali i nadi da çe se poratne neprilike postupno smiriti i da çe na-

staviti s normalnim Ïivotom i radom. Brinuli su se za tridesetak siroma‰nih

djeãaka koji su bili u jednom dijelu kuçe i kapela zavoda bila je sredi‰te sakra-

mentalnog i pastoralnog Ïivota za okolno stanovni‰tvo. Nova vlast je u zavod

poslala svog povjerenika u osobi Josipa Jurjeviça 13. studenog 1944. koji je javl-

jao svojim nadred–enima o svemu ‰to se dogad–a u zavodu. Komunistiãka vlast u

Splitu je naredila 22. sijeãnja 1945. da se djeca iz zavoda presele na Lovret, a

brigu o djeci preuzima drÏavna vlast. Cijelu kuçu preuzima vojska za vojnu bol-

nicu. Salezijanci su se oprostili s djecom nakon veãernjih molitava 27. sijeãnja

1945. Salezijancima je ostala samo kuçna kapela i dvije sobe i tri sobe su ostale

ãasnim sestrama. Salezijanci su se Ïalili i poku‰avali dokazati svoje pravo, ali su

postajali sve svjesniji da je do‰lo vrijeme kad uobiãajeno pravo ne vrijedi mno-

go. Îalili su se i preko biskupije. Vojna bolnica se iselila 21. srpnja 1945.,14 ali

zgrada nije vraçena salezijancima, nego im je 2. kolovoza 1945. nared–eno da na-

puste zavod i presele se u samostan otaca isusovaca gdje su im osigurane dvije

sobe, a ãasnim sestrama je nared–eno da isto tako napuste kuçi i presele se u sa-

mostan kçeri BoÏje ljubavi na Marijanskoj cesti. Nakon odlaska vojne bolnice

odlukom Gradskog Odbora odred–eno je da zavod postane djeãji dom, ali se od

toga odustalo i u nj su se 28. listopada 1945. uselili vojni invalidi.15 Po toj odlu-

ci dio zgrade je ostavljen salezijancima. Sud je 29. sijeãnja 1947. poni‰tio ugo-

vor izmed–u “Javne Dobrotvornosti” i salezijanaca na temelju kojega su salezijan-

ci i do‰li u Split. Salezijanci su se i opet Ïalili, ali su uspjeli isposlovati da ostanu

u Splitu do 30. rujna 1947. Ravnatelj zavoda don ·tefan Vogrin i brat pomoç-

nik g. Franc Visoãnik kao posljednji salezijanci napu‰taju kuçu u Splitu i odlaze

u Zagreb. (16)16

1.2. Donji miholjac

Tokom rata salezijanci su u Donjem Miholjcu imali ne veliku grupu djeãaka

uglavnom iz bliÏe okoline koji su kao redoviti d–aci pohad–ali grad–ansku ‰kolu u

gradu i “Marijine sinove” za koje su organizirali vlastitu gimnaziju.17 Rat je stva-

rao te‰koçe u komunikaciji, posebno za “Marijine sinove” koji su bili iz raznih

krajeva, ali i u opskrbi. Veçe te‰koçe su nastale poãetkom 1945. kad se boji‰nica

pribliÏila Donjem Miholjcu. U listopadu 1945. u zavodu je 28 uãenika. Ravna-

telj zavoda don Antun Sivonãik koji je postao ravnatelj prethodne godine izne-

nada umire 12. prosinca 1945., a veç 4. sijeãnja 1946. dolazi novi ravnatelj don

Sreçko Radman. Od poãetka 1946. te‰koçe s vlastima postaju iz dana u dan ve-

çe. Za proslavu blagdana sv. Ivana Bosca koja je bila 3. veljaãe 1946. vlast je za-

14 Kronika zavoda za dan 21. srpnja 1945.

15 Odluka Gradskog odbora Split II/3d Br. 2130/3180/45 od 30. listopada 1945.

16 Kronika za dan 30 rujna 1947.

17 Kronika salezijanskog zavoda “ZaduÏbine Celestene Roscher” u Donjem Miholjcu,

za dan 21. rujna 1941.

1.5 Page 5

▲back to top

Salezijanci i Salezijanske odgojne ustanove u Hrvatskoj 1941-1960 5

branila priredbu koju se pripremili odgajanici zavoda, radi zavr‰ne koraãnice i

igrokaza “Îrtva ispovjedne tajne”.18

Ministarstvo prosvjete je 1946. izdalo uredbu, da se ukidaju svi internati i

konvikti koje nije osnovala drÏava19 i koji ne dobiju dozvolu za rad do 15. listo-

pada 1946. Salezijanski zavod u D. Miholjcu nije dobio dozvolu za rad. Salezi-

janci su opet uloÏili Ïalbu, jer drugo nisu ni mogli. Uredba je dozvoljavala rad

sjemeni‰tima, a u zavodu su tada bili u veçini kandidati za salezijansku druÏbu.

Kotarski N.O. u D. Miholjcu dostavio je odluku O.N.O. iz Osjeka kojom se

ukida na‰ zavod i predaje se d–aãkom internatu u D. Miholjcu. Komisija je popi-

sala inventar ali predaja nije izvr‰ena jer nije bio prisutan osnivaã, ali je to bilo

tek kratka odgoda. Poãetkom 1947. svakodnevno su stizali zahtjevi za iseljen-

jem. Kad je odluku potvrdilo i Ministarstvo salezijanci su morali napustiti za-

vod. Otpustili su uãenike 29. sijeãnja 1947., a blagdan sv. Ivana Bosca 31. si-

jeãnja kako biljeÏi kroniãar slavili su uz “glasan plaã”.20 Posljednji salezijanci don

Izidor Tu‰ek i brat pomoçnik Josip Tomac napu‰taju Donji Miholjac 6. veljaãe

1947.21

1.3. Dio‰ - Marijin Dvor

Po zavr‰etku rata u proljeçe 1945. salezijanci su u Dio‰u poduzimali sve da

uspostave redovite Ïivotne prilike. Za svoga kratkog boravka u Dio‰u i to u rat-

nim prilikama u ãitavom kraju su pro‰irili ‰tovanje Marije Pomoçnice. Samo

mjesto su prozvali “Marijin Dvor” i salezijanci su ga samo tako zvali. Pod vodst-

vom novog mladog okretnog ravnatelja don Jerka GrÏinãiça (postao ravnatelj u

srpnju 1944., mjesto don Serafina Pelicona) priredili su, tek ‰to je rat zavr‰io,

veliku proslavu blagdana Marije Pomoçnice. Na otvorenom na rubu ‰ume kod

zavoda napravili su oltar koji su ukrasili sa obiljem cvijeça. Na proslavi su se

poslije podne pojavili i nekolicina partizana, koji su traÏili, kako biljeÏi kronika,

da se mno‰tvu odrÏi govor o bratstvu i jedinstvu i da se moli za druga Tita. Bili

su pogo‰çeni ali govora nije bilo.22

Novaci i klerici su se tokom ljeta i jeseni vraçali iz ratnih vojnih jedinica, ka-

ko su se uspijevali osloboditi vojniãke sluÏbe. Novaci koji su se vratili u novicijat

poloÏili su svoje prve zavjete 11. studenog 1945. i vi‰e nije bilo novicijata u Ma-

18 Kronika za dan 3. veljaãe 1946.

19 Ministarstvo Prosvjete Republike hrvatske: Uredba o d–aãkim domovima br.

10005/1946. Zagreb 17. rujna 1946. (Broj uredbe zapisan je Kronici Nadbiskupskog kon-

vikta u Vla‰koj ulici u Zagrebu)

20 Kronika za dan 31. sijeãnja 1947.

21 Sa 6. veljaãe 1947. zavr‰ava i pisanje Kronike salezijanskog zavoda “ZaduÏbine Cele-

stine Roscher u Donjem Miholjcu.

22 Kronika salezijanskog zavoda Marijin Dvor (Dio‰) za dan 21. svibnja 1945. Rat je tek

zavr‰io i nove vlasti nisu pravile veçe te‰koçe proslavi blagdana. O tragediji Hrvatskog na-

roda u Bleiburgu jo‰ nitko ni‰ta nije znao.

1.6 Page 6

▲back to top

6 Marinko Invankovic

rijin Dvoru. Magister don Anton HanÏel koji je preuzeo sluÏbu uãitelja novaka

1944. premje‰ten je u ·krljevo u Sloveniji gdje je vr‰io istu sluÏbu

Po zakonu o agrarnoj reformi samostani su mogli imati maksimalni 10 ha

zemlje. U kategoriju samostana uvr‰ten je i salezijanski zavod Marijin Dvor.

Marijin Dvor je imao ne‰to vi‰e posjeda od propisanog maksimuma.23 Komisija

sastavljena od predstavnika kotarsko N.O. iz Daruvara i milicije iz Konãanice

do‰li su 30 oÏujka 1946., kad je ravnatelj zavoda don Toma Kelenc bio odsutan

jer je propovijedao duhovnu obnovu u Zagrebu, bez ikakvog pismenog naloga i

traÏili da se ãitav zavod iseli u roku od dva sata. Svi pozivi na vlasni‰tvo, zakone

i ustav su postigli samo to da se iseljenje odgodi za jedan dan do 31. oÏujka

1946. kad je bila nedjelja. Vjernici koji su sutradan do‰li na nedjeljnu misu

na‰li su miliciju koja nije dozvoljavala ulaz u kapelu. Vijest se brzo pro‰irila po

okolnim selima pa se okupilo daleko vi‰e ljudi nego obiãno i na uporno traÏenje

vjernika misa je ipak odrÏana. Poslije mise vjernici se nisu razilazili nego su zah-

tijevali da salezijanci ostanu. Sutradan 1. travnja 1946. okupilo se mno‰tvo vjer-

nika da isprati salezijance je su bili omiljeli u ãitavom kraju, salezijanci su napu-

stili zavod noseçi kip Marije Pomoçnice prema Ïupnoj crkvi u Daruvaru, koja je

udaljena preko 6 kilometara. Putem su se prikljuãili i drugi tako da je nastala

velika procesija koja je i‰la za Marijinim kipom moleçi i pjevajuçi marijanske

pjesme. Kad su do‰li pred crkvu u Daruvaru salezijanci su bili fiziãki napadnuti.

Napad su predvodili ratni invalidi i sa ‰takama su udarali klerike i sveçenike ne

samo van crkve nego i u crkvi. Neki su bili i teÏe povrijed–eni. Salezijanci su se iz

Marijin Dvora preselili u Badljevinu i smjestili se u Ïupnu kuçu. Îupom su

upravljali salezijanci. Prostora je bilo puno manje, ali se i u tim prilikama nasto-

jao organizirati redoviti Ïivot i ‰kolska godina privesti kraju. Sud u Daruvaru je

4. svibnja 1946. za dogad–aje u Daruvaru od 1. travnja 1946. kao glavne krivce

proglasio ravnatelja dr. don Tomu Kelenca i Ïupnika iz Daruvara vlã. Miju Etin-

gera kao organizatore demonstracija protiv narodne vlasti. Ravnatelj je kaÏnjen

sa trideset dana zatvora, a Ïupnik sa deset dana. KaÏnjena je i vjernica iz Daru-

vara Ankica Hajncl, te nekoliko invalida koji su fiziãki napali sveçenike i kleri-

ke.24 Treba reçi da je kazna ravnatelju za ono vrijeme bila neobiãno blaga, ali su

se za nj zauzeli i neki predstavnici vlasti jer je don Toma Kelenc kao Ïupnik u

Badljevini u vrijeme rata pomagao partizane ‰to je bilo u tom kraju poznato i na

‰to se tada dosta pazilo.25 Tako su salezijanci izgubili kuçu i imanje u Marijin

Dvoru, dobili batine i jo‰ sudski kaÏnjeni, ali nisu klonuli duhom. Dobar dio

mladih klerika nastavili su u te‰kim prilikama ‰kolovanje i postali sveçenici: Sta-

23 Odlukom agrarne komisije u Daruvaru Br. 227/46. oduzeta su zavodu dva katastar-

ska jutra ‰ume, jer je veçina posjeda bila ‰uma, a oranice i voçnjaka bilo je malo.

24 Arhiv Hrv. sal. prov. u Zagrebu: Dogad–aje od 1. travnja 1946. detaljno je opisao rav-

natelj dr. Toma Kelenc upuçenoj Ministarstvu poljoprivrede i ‰umarstva 10. travnja 1946.

25 Isto: Za dr. Tomu Kelenca zauzeli su se predsjednik N.O. Badljevina Aleksa Liplja-

nac i predsjednik Odbora J.N.F. Badljevina Nikola Lujanac. T. Kelenc je bio Ïupnik u

Badljevini prije nego je postao ravnatelj u Marijin Dvoru.

1.7 Page 7

▲back to top

Salezijanci i Salezijanske odgojne ustanove u Hrvatskoj 1941-1960 7

nislav Belaj, Mirko Bajiç, Franjo Crnjakoviç. Nikola Vuglec, Marin Mandiç,

Nikola Zuboviç, Josip Juriç, Tadija Dodiç, Mihael Krämer26. Ravnatelj je 10.

travnja 1946. uloÏio Ïalbu Ministarstvu poljoprivrede i ‰umarstva na oduziman-

je kuçe i nasilni izgon te sve nezakonite i nasilne postupke uãinjene salezijanci-

ma i salezijanskoj ‰koli u Marijin Dvoru, jer je zakon dozvoljavao rad crkvenim

‰kolama za odgoj sveçeniãkih kandidata. Sud ne samo da nije pozitivni rije‰io

pravedne zahtjeve Ïalbe nego je odlukom I.R. 277/46 od 11. lipnja 1946. uki-

nuo kupoprodajni ugovor izmed–u Zavoda za kolonizaciju i salezijanaca od 9.

rujna 1941. kojim su salezijanci postali vlasnici Dio‰a (Marijin Dvora)

U kronici Nadbiskupskog konvikta u Zagrebu za dan 3. travnja 1946. zapi-

sano je da je toga dana do‰ao u konvikt neki Aleksandar Ki‰ i salezijancima do-

nio vijest o napadu na procesiju u Daruvaru i da su mnogi sveçenici i klerici

ubijeni.27 Ne‰to kasnije istoga dana do‰la su dva seljaka iz Ivanova Sela u kon-

vikt u Zagrebu koje je poslao don Josip Klenov‰ek koji su donijeli puno blaÏe

vijesti, a nakon toga je u Zagreb do‰ao i ravnatelj iz Marijin Dvora dr. don To-

ma Kelenc, koji je umirio braçu da su istina svi dobili batina netko vi‰e netko

manje, a najvi‰e 23 rane klerik Franjo Crnjakoviç, ali da nije nitko smrtno stra-

dao. Ki‰ova priãa pokazuje kolika je bila uznemirenost u Daruvaru i okolici u to

vrijeme i njegova priãa je tek jedna od mnogih koje su tada kruÏile.

1.4. Rovinj

Do kapitulacije Italije u rujnu 1943. aktivnosti su rovinjskom oratoriju su se

odvijale uglavnom redovito. Nakon toga u Istru je do‰la njemaãka vojska i

Ïivotne prilike postale su nesigurnije radi djelovanja partizana, a jo‰ vi‰e radi sa-

vezniãkih bombardiranja od kojih nije bio po‰ted–en ni Rovinj. Salezijanci su

oratorij drÏali otvorenim i redovito su organizirali aktivnosti za oratorijance koji

su se okupljali u manjem broju. Njemaãka vojska napustila je Rovinj 29. travnja

1945., a slijedeçeg dana u grad je u‰la partizanska vojska. U kronici oratorija za

drugi svibnja stoji zapisano: “Na tornju sv. Eufemije izvje‰ena je hrvatska zasta-

va. Hoçemo li se mi salezijanci osjeçati strancima? Kojoj provinciji çe pripasti

ova kuça? Mi salezijanci smo internacionalni. MoÏemo ãiniti dobro pod bilo

kojom zastavom! Naprijed u Gospodinu! Te‰ka su vremena! Potrebna je velika

razboritost.”28 Rat je zavr‰io a nastala je velika neizvjesnost. Ljudi su se te‰ko

privikavali da su do‰la neka sasvim druga vremena sa sasvim drugim pogledom

na Ïivot.

Kroz ãitavu 1946. i do veljaãe 1947. godine, salezijanci katehiziraju u ‰kola-

ma, pripremaju djeãake za prvu priãest i krizmu i vode sve redovite aktivnosti u

26 P. Dr. Michael KRÄMER, SDB: Meine Rettung aus den Fängen des Kommunismus, Ver-

lag Padeborn.

27 Kronika Nadbiskupskog konvikta pod upravom salezijanaca u Zagrebu za dan 3. travn-

ja 1946.

28 Kronika teksta pisana je na talijanskom jeziku, prijevod M. Ivankoviç.

1.8 Page 8

▲back to top

8 Marinko Invankovic

oratoriju. U Parizu je sklopljen mirovni sporazum 10. veljaãe 1947. po kojem

su odred–ene nove granice izmed–u Italije i Jugoslavije sa osnutkom Slobodne Te-

ritorije Trsta.29 Po tom sporazumu Rovinj je kao i najveçi dio Istre pripao

Hrvatskoj. Dana je moguçnost stanovnicima iz Istre da mogu optirati, tj. da se

mogu iseliti u Italiju. Talijanski salezijanci koji su dotada bili u Rovinju i rovinj-

ski oratorij je pripadao venecijanskoj salezijanskoj provinciji odluãili su optirati.

U Rovinju je ostao samo jedan salezijanac don Frane Gule‰iç koji je u Rovinj

do‰ao 1946. Komunistiãka vlast je uskoro zabranila vjeronauk u ‰kolama. One-

moguçen je i rad oratorija. Don Frane je odrÏavao bogosluÏje u crkvici oratorija

i u omanjoj crkvi “Majke BoÏje od Milosti”, gdje se redovito okupljao lijep broj

Marijinih ‰tovatelja. Zgradu rovinjskog oratorija je 1949. opçina Rovinj uzela

bez ikakve sluÏbene pisane odluke za d–aãki dom, a salezijancima je na kori‰tenje

dodijeljena jedno obiteljska kuça s vrtom obitelji koja se iselila u Italiju. Salezi-

janci su bdjeli i ãekali povoljnija vremena za salezijanski rad u Rovinju, ali kako

je vrijeme odmicalo sve se vi‰e uvid–alo da boravak samo jednog salezijanca u

Rovinju bez jasnog statusa nema smisla. U takvim okolnostima salezijanci su

1956. napustili Rovinj mjesto gdje su najprije poãeli svoj odgojni rad u Hrvat-

skoj. Kuçu koju su dobili na kori‰tenje umjesto zgrade oratorija prepustili su se-

strama ur‰ulinkama iz ·kofje Loke.30

1.5. Rijeka

U Rijeci su salezijanci osim oratorija koji je osnovan 1918. imali i konvikt ot-

voren 1935. U oratoriju su sagradili lijepu crkvu Marije Pomoçnice, a rijeãki je bi-

skup osnovao 1941. novu Ïupu i povjerio je salezijancima tako da je crkva oratori-

ja postala i Ïupna crkva. Salezijanci u Rijeci kroz Drugi svjetski rat i neposredno

iza njega Ïivjeli su u sliãnim okolnostima kao i salezijanci u Rovinju. Nakon kapi-

tulacije Italije poãetkom rujna 1943. u grad je u‰la njemaãka vojska, pa su komu-

nikacije bile oteÏane. I konvikt je ostao u takvim okolnostima zatvoren za ‰k. god.

1943./44. Grad su ãesto bombardirali savezniãki zrakoplovi pa se i rad u oratoriju

morao prilagoditi takvim prilikama. Njemaãka vojska je napustila Rijeku 3.

svibnja 1945. i u grad su u‰li partizani. O tome kojoj çe drÏavi grad pripasti

vod–eni su veç iza Prvog svjetskog rata dugi pregovori, problem granice izmed–u Ita-

lije i Jugoslavije nije bio ni‰ta manji ni iza Drugog svjetskog rata. Ravnatelj don

Giuseppe Cucchiara koji je veç bio misionar u Kini odluãio se vratiti u misije, nje-

govu odluku odobrili su poglavari u Torinu. Prije nego je napustio Rijeku u kolo-

vozu 1946. bio je sa don Stankom Rebekom u Ljubljani gdje je sa provincijalom

don Ivanom ·panom razgovarao o moguçnosti da hrvatski i slovenski salezijanci

preuzmu zavode u Rijeci i Rovinju.31 Ravnatelj je ubrzo iza toga oti‰ao u Torino a

29 Goran Moravãek: Rijeka izmed–u mita i povijesti, Rijeka 2006. str. 141.

30 Arhiv Hrv. sal prov. u Zagrebu: Ugovor izmed–u salezijanaca i ã. s. ur‰ulinki. Rovinj 8.

rujna 1956.

31 Kronika salezijanskog zavoda u Rijeci III., str. 447. (za dan 28 kolovoza 1946).

1.9 Page 9

▲back to top

Salezijanci i Salezijanske odgojne ustanove u Hrvatskoj 1941-1960 9

sluÏbu ravnatelja preuzeo je don Gerolamo De Martin koji je bio ujedno i Ïupnik.

Ali ni on nije dugo ostao, jer je 16. sijeãnja 1947. do‰la policija pretresla kuçu i

uhapsila ravnatelja don Gerolama De Martina.32 Na montiranom procesu osud–en

je na tri godine zatvora. OdleÏao je u Staroj Gradi‰ci ne‰to vi‰e od godinu dana, a

nakon toga je u rujnu 1948. oti‰ao u Italiju, jer je bio osud–en na izgnanstvo. Na

mjesto talijanskih salezijanaca do‰li su hrvatski i slovenski salezijanci iz tada‰nje

JuÏnoslavenske salezijanske provincije sv. åirila i Metoda.

Nisu iz Rijeke oti‰li samo salezijanci. Oti‰ao je u dogovoru sa Sv. Stolicom i

rijeãki biskup msgr. Ugo Camozzo 2. kolovoza 1947. Javnost je o biskupovu

odlasku bila naknadno obavije‰tena.33 Oti‰lo je preko trideset sveçenika, ako se

zna da su neki bili uhap‰eni onda je mala biskupija ostala bez veçine sveçenika.

Iz Rijeke se iselilo i mno‰tvo grad–ana, najvi‰e Talijana, ali i Hrvata i pripadnika

drugih narodnosti.

Prestao sa radom i rijeãki salezijanski konvikt. ·kolska godina 1946./47. bila

je posljednja godina njegova rada. Opro‰tajna veãera za uãenike i opro‰taj u tuzi

bio je 29. lipnja 1947.34 Za slijedeçu ‰k. godinu salezijanci vi‰e nisu smjeli pri-

mati uãenike u konvikt. Rad u oratoriju nije zabranjen nikakvom konkretnom

odredbom, ali je u stvarnosti i on onemoguçen, barem onaj organiziran. Sve

sekcije oratorija su prestale s radom, jer nije bilo moguçe bilo kakvo organizira-

no okupljanje. Prestala su sa radom brojna udruÏenja povezana s oratorijem

(Dame patronese, UdruÏenje Marije Pomoçnice, Katoliãka akcija, skauti...). Je-

dino je Ïupa Marije Pomoçnice kao legalna institucija nastavila sa katehizacijom

djece i pastoralnim radom i u okviru Ïupe zadrÏao se i dio oratorijskih aktivno-

sti. Rijeãka salezijanska kuça za razliku od drugih nije bila oduzeta. Zgrade su

ostale u vlasni‰tvu salezijanaca.

1.6. Nadbiskupski konvikt u Zagrebu

Pred sam poãetak rata 1941. uãenici su iz konvikta poslani kuçama i kad je

rat poãeo u zgradu konvikta se za kratko vrijeme uselila njemaãka vojska. Odgo-

jitelji su uãenicima su ãesto u konviktu prired–ivali akademije i priredbe. Kon-

vikt je imao i svoj pjevaãki zbor. Veçina uãenika bila je ukljuãena u druÏbice,

prema ustaljenoj salezijanskoj tradiciji. Kako se konvikt nalazio u samom centru

grada ãesto su ga posjeçivali salezijanci iz drugih zavoda bilo da su bili na pro-

putovanju ili su dolazili poslom u Zagreb. Nadbiskup dr. Alojzije Stepinac je ãe-

sto i u raznim zgodama boravio u konviktu. Papinski legat u Nezavisnoj DrÏavi

Hrvatskoj msgr. Giuseppe Ramiro Marcone35 znao je doçi u konvikt i po neko-

liko puta mjeseãno. Drugi razni gosti navraçali su u konvikt. Odgojitelji su vo-

dili vrlo uredno evidenciju o uãenju i vladanju uãenika.

32 Kronika salezijanskog zavoda u Rijeci IV. str . 1 (za dan 16. sijeãnja 1947).

33 Kronika salezijanskog zavoda u Rijeci, str. 12. (za dan 2, kolovoza 1947).

34 Po odluci Ministarstva ... kao u bilje‰ci 19.

35 Kronika nadbiskupskog konvikta u Zagrebu biljeÏi ãeste njegove posjete.

1.10 Page 10

▲back to top

10 Marinko Invankovic

Partizani su u‰li u Zagreb 8. svibnja 1945. Zavladala je radost ‰to je rat

zavr‰io, ali je zavladala i velika neizvjesnost ‰to çe biti dalje. A ono ‰to je do‰lo

bilo je gore od svih predvid–anja. Ravnatelj don Frane Gule‰iç je 10. svibnja

1945. i‰ao nadbiskupu dr. Alojziju Stepincu traÏiti savjeta kako postupati u no-

vonastaloj situaciji. Veç o poãetka 1946. novine poãinju donositi napade na pri-

vatne odgojne domove koje su najãe‰çe vodile razne redovniãke zajednice. Ne-

gativan stav prema Crkvi se sve vi‰e pojaãavao.

Ministarstvo Prosvjete Republike Hrvatske izdalo je Uredbu o d–aãkim do-

movima br. 10005/1946. od 17. rujna 1946. da mogu raditi samo oni d–aãki do-

movi koje je osnovalo to ministarstvo i oni koji dobiju dozvolu za rad. Salezijan-

ci su predali 1. listopada 1946. molbu Ministarstvu za dozvolu rada konvikta,

ali je molba odbijena. Salezijanci su na tu odluku uloÏili Ïalbu. Sve se to dogad–a

u toku ‰kolske godine, dok su uãenici u konviktu. Roditelji uãenika dolaze u

Zagreb puni zabrinutosti i nervoze. To je vrijeme kada se vodi sudski proces

nadbiskupu dr. Alojziju Stepincu, koji je ponovno uhap‰en 18. rujna i osud–en

na 16 godina zatvora 11 studenog 1946. Vodi se i puno drugih montiranih pro-

cesa protiv biskupa, sveçenika i redovnika. Novine svakodnevno donose najgore

optuÏbe protiv Crkve i sveçenika, bez ikakve moguçnosti da se na optuÏbe od-

govori, jer su sva sredstva dru‰tvenog priopçavanja bila u komunistiãkim ruka-

ma. U takvim okolnostima nije bilo nikakve ‰anse da Ïalba salezijanaca bude

uvaÏena. Konvikt je konaãno ukinut Uredbom br. 68908-III- 1946. od 18. stu-

denog 1946. Salezijancima je predana 3. prosinca 1946. Iako se takav ishod

mogao oãekivati salezijanci i uãenici su se ipak nadali da bi konvikt ipak mogao

dobiti dozvolu rada. Ukinuçe konvikta je silno rasÏalostilo salezijance osjeçali su

se kaÏnjeni za silan trud i Ïrtve koji su ulagali za odgoj mladiça u konviktu. Ko-

misija je do‰la 5. prosinca i popisala sav inventar konvikta u popisu je sudjelo-

vao prefekt konvikta i predstavnik nadbiskupije. S uãenicima su se salezijanci

oprostili 21. prosinca 1946. kad su odlazili na ferije za BoÏiçne blagdane. Kon-

vikt su predali novoj upravi 31. prosinca 1946. Posljednji salezijanci su napustili

konvikt prvih dana 1947. god. Tako je prestala sa radom ova crkvena odgojna

ustanova sa stoljetnom odgojnom tradicijom, a salezijanci su je vodili zadnjih

dvadeset i pet godina. To je za salezijance bila i kolijevka salezijanskog djelovan-

ja, jer je konvikt bio prva salezijanska ustanova na hrvatskom jeziku. Oratorije u

Rovinju i Rijeci, koji su ranije osnovani vodili su talijanski salezijanci i u njima

je sve bilo na talijanskom jeziku do 1946. godine.

1.7. Kneïija

Otkad je gospod–a Marija Valenãiç darovala salezijancima zemlji‰te u

tada‰njem zagrebaãkom predgrad–u KneÏija 1928. godine salezijanci su KneÏiju

zami‰ljali kao sredi‰te salezijanskog djelovanja u Hrvatskoj. Salezijanci su na

KneÏiji sa mnogo Ïara i poÏrtvovnosti u isto vrijeme gradili i odgojno- pastoral-

no djelovali. KneÏija je ubrzo postala okupljali‰te velikog broja djece i mladih.

Salezijanci su pomaÏuçi pastoralno po Ïupama okupili brojnu skupinu suradni-

2 Pages 11-20

▲back to top

2.1 Page 11

▲back to top

Salezijanci i Salezijanske odgojne ustanove u Hrvatskoj 1941-1960 11

ka i dobrotvora. U svome radu imali su snaÏnu podr‰ku zagrebaãkog nadbisku-

pa dr. Antuna Bauera, a jo‰ vi‰e njegova nasljednika bl. Alojzija Stepinca. Grad

se ubrzano ‰irio i kako nije bilo u blizini Ïupne crkve nadbiskup dr. Antun

Bauer je 1937. osnovao novu Ïupu Marije Pomoçnice i upravu povjerio salezi-

jancima. Îupa nije imala crkve, nego je kapela omladinskog doma sluÏila i pa-

storalnim potrebama Ïupe. Kad je poãeo rat salezijanci su veç imali bogatu i

Ïivu aktivnost na KneÏiji prvenstveno med–u mladima, a to su bila djeca i mla-

dih uglavnom iz siroma‰nih radniãkih obitelji.

Salezijanci su planirali na KneÏiji sagraditi veliki zavod sa prostranom

crkvom Marije Pomoçnice. U poãetku su uspjeli sagraditi tek dio od prvotne

zamisli. Nadbiskup dr. Alojzije Stepinac poticao je salezijance da grade crkvu,

jer je bila nuÏno potrebna i za Ïupu i za sve brojnije aktivnosti, ali su se pla‰ili

uçi i tako veliki projekt, jer ih je gradnja omladinskog doma uvukla u dugove i

imali su dosta te‰koça sa projektantom i graditeljima. Kada je nadbiskup dr.

Alojzije Stepinac darovao skoro svu ciglu za gradnju nove crkve i jo‰ k tome lije-

pu svotu novaca salezijanci su u te‰kim ratnim vremenima u‰li u gradnju nove

crkve. Brigu oko gradnje preuzeo je voditelj salezijanskih suradnika don Josip

Tkalec,36. Pripremni radovi zapoãeli su u ljeto 1942., a kamen temeljac sveãano

je blagoslovio nadbiskup dr. Alojzije Stepinac 11. listopad 1942. Iako je u rat-

nim prilikama bilo te‰ko doçi do potrebnog grad–evinskog materijala, ipak su ra-

dovi dobro napredovali. Velika pomoç u materijalu je do‰la s gradili‰ta crkve

Krista Kralja, koja je planirana prije rata kao veliko sveti‰te. “Mons. Rittig,37 ko-

ji je zamislio to velebno zdanje, odustao je od zapoãete gradnje ãim se suoãio s

nepovoljnim ratnim prilikama. Tako je crkva Marije Pomoçnice dobila gratis

onaj materijal koji je veç bio na gradili‰tu crkve Krista Kralja. Osobito je dobro

do‰lo Ïeljezo, koje je u to vrijeme postalo skuplje od zlata”.38 Crkva je stavljena

pod krov u jesen 1943. Slijedeçe godine crkva se pomalo unutra poãela ured–iva-

ti kako su sredstva i prilike dopu‰tale, ali je njemaãka vojska jo‰ nedovr‰enu

crkvu preuzela i pretvorila u skladi‰te sanitetskog materijala

Dok je trajao rat i crkva se gradila aktivnosti u omladinskom domu nisu pre-

stajale. U njemu je bila grupa unutarnjih pitomaca od kojih je jedan dio bio sa-

lezijanskih kandidata. KneÏija je bila poznata po ‰portskim aktivnostima. Pod

vodstvom vrlo sposobnog organizatora i glazbenika dr. don Jerka GrÏinãiça u

kazali‰noj dvorani prired–ivani su ãesto vrlo uspjeli kazali‰ni i glazbeni programi

za omladinu ali i za vjernike iz Ïupe. Nakon Jerka GrÏinãiça vodstvo oratorija

preuzeo je sa puno entuzijazma mladi sveçenik don d–uro Îmegaã.

Kad je zavr‰io rat, KneÏija je i dalje bila veliko okupljali‰te mladih u siro-

ma‰nom gradskom radniãkom predgrad–u. Nova vlast je to sve teÏe podnosila.

36 Bogdan KOLAR, Njih spomin ostaja, In memoriam III, Josip Tkalec 1897-1976. str.

386-387.

37 Mons. Svetozar Rittig kanonik Zagrebaãke nadbiskupije, koji se priklonio komuni-

stiãkoj ideologiji i bio ministar prosvjete u komunistiãkoj vladi Hrvatske nakon rata.

38 Nikola PAVIâIå, Nav. dj. str. 142.

2.2 Page 12

▲back to top

12 Marinko Invankovic

Lokalni komunisti su se osjeçali ugroÏenima kad ima Crkva okuplja toliki broj

mladih. Osnovali su u obliÏnjoj ‰koli omladinsko udruÏenje i nastojali time

udaljiti mlade od salezijanaca, a kad tako nisu uspjeli poãeli su u novinama na-

padati voditelja omladinskog doma don d–uru Îmegaãa. Njemu je savjetovano

da se makne s KneÏije, jer su mnogi sveçenici ni krivi ni duÏni u to vrijeme bili

ili ubijeni ili zatvoreni. On je nastavio s radom jer se ni u ãemu nije osjeçao kri-

vim. Uskoro je uhap‰en 20. svibnja 1946.39 i na montiranom procesu osud–en

na pet godina zatvora, koje je proveo u kaznioni u Staroj Gradi‰ci, gdje su bili i

mnogi drugi sveçenici i redovnici kao kaÏnjenici.

Omladinski dom na KneÏiji kao grad–evina, a jo‰ vi‰e kao odgojna ustanova

bio je trn u oku novim vlastima. Pod izgovorom da traÏe u Omladinskom domu

oruÏje 9. rujna 1946. organizirana je velika grupa radnika iz obliÏnje tvornice

cipela, med–u kojima su bile dobrim dijelom Ïene izvr‰ili su pretres svih prostori-

ja.40 Donosile su se razne uredbe gradskog Narodnog Odbora, ali je kljuãna bila

Uredba Ministarstva Prosvjete Republike Hrvatske o d–aãkim domovima br.

10005/46 od 17. rujna 1946. kojom su praktiãno ukinute privatne odgojne

ustanove, koje su i tako veçinom bile crkvene. Zakon je dopu‰tao rad samo

onim odgojnim ustanovama u kojima su se odgajali sveçeniãki kandidati. Om-

ladinski dom je doista dijelom sluÏio za odgoj salezijanskih zvanja, ali su u nje-

mu bili i drugi uãenici, oratorij i mnoge druge aktivnosti. Salezijanci su u skla-

du sa spomenutom uredbom traÏili dozvolu za nastavak rada.41 Molba nije

uvaÏena i Omladinski dom je ukinut odlukom Ministarstva Prosvjete. Salezijan-

cima je u domu ostala na kori‰tenje jedino kapela sa sakristijom do 3. veljaãe

1949 kad je i ona oduzeta. Kako je crkva veç bila ured–ena i u njoj se odrÏavalo

bogosluÏje kapela je vi‰e sluÏila za probe pjevaãkog zbora i za sastanke. Salezi-

janski sjemeni‰tarci i klerici koji su do tada bili u Omladinskom domu dobili su

na kori‰tenje dio samostana franjevaca konventualaca na Svetom Duhu. Fran-

jevci su salezijancima ne samo otvorili svoj samostan, nego su ih prihvatili toplo

i bratski u tim te‰kim vremenima. Salezijancima je na KneÏiji ostala samo crkva

koja je jo‰ uvijek bila nedovr‰ena. Ona je postala sredi‰te aktivnosti.

2. Îivot i rad salezijanaca u hrvatskoj 1945-1960

2.1. Mir gori od rata

Rat u Europi zavr‰en je 8. odnosno 9. svibnja 1945. Vlasti u NDH na ãelu

sa poglavnikom Antom Paveliçem ostale su vjerne saveznica nacistiãke Njemaã-

ke do zadnjega dana. Mno‰tvo od vi‰e stotina tisuça vojnika i civila povlaãilo se

prema Zapadu Ïeleçi se predati Zapadnim saveznicima, jer su se bojali okrutno-

39 Nikola PAVIâIå, Nav. dj. str. 147.

40 Nikola PAVIâIå Nav. dj str. 157.

41 Nikola PAVIâIå, Nav. dj. str. 161.

2.3 Page 13

▲back to top

Salezijanci i Salezijanske odgojne ustanove u Hrvatskoj 1941-1960 13

sti partizanske vojske, koju su veç mnogi iskusili u podruãjima koje su zauzeli.

Vojska i narod uspjeli su doçi u Austriji i susresti se sa engleskom vojskom koja

je dolazila sa zapada. Englezi su zatraÏili bezuvjetnu kapitulaciju od hrvatske

vojske, ne uvaÏavajuçi nikakve razloge i kad je vojska razoruÏana 15. svibnja

1945. i vojska i civili vraçeni su u Jugoslaviju na milost i nemilost partizanima.

Tada nastaje najtragiãnije razdoblje u povijesti Hrvatskog naroda. Slijedile su

nezamislive okrutnosti, muãenja i likvidacije. U nekoliko poslijeratnih mjeseci

bez sud–enja je ubijeno veliko mno‰tvo vojnika i civila. Nikad nije utvrd–en ni

pribliÏan broj ubijenih iako se to moglo. Za vrijeme komunistiãkog reÏima to se

nije smjelo ne samo istraÏivati, nego se o tome nije smjelo ni govoriti. Procjene

se kreçu sve do 300000 ubijenih. Malobrojni preÏivjeli su nerado govorili, ne‰to

zbog te‰kih trauma koje su preÏivjeli, ne‰to zbog straha, da ne bi opet do‰li pod

udar reÏima. Nakon pada komunistiãkog reÏima napisano je vi‰e knjiga o tima

tragiãnim dogad–ajima, gdje pojedinci donose svoja istraÏivanja ili svoja iskustva.

Te knjige zapravo donose fragmente, ali cjelovitog struãnog prikaza nema, gdje

bi se ustanovio pribliÏan broj Ïrtava, mjesta gdje su i kako su Ïrtve likvidirane i

tko je ikako zapovjedio organizirao i izvr‰io taj zloãin. Mnogi jo‰ uvijek stoje na

ideologiji komunizma makar ne‰to izmijenjenoj i jo‰ uvijek smatraju da ‰to su

god “antifa‰isti” uãinili “fa‰istima”, da je tako i trebalo biti. Drugi opet misle da

ne treba previ‰e kopati po pro‰losti, jer bi to moglo jo‰ produbiti razdore, koji i

onako postoje, nego da se treba okrenuti prema buduçnosti i graditi putove po-

mirenja.

Nova vlast nakon Drugog svjetskog rata, u svemu se u prvim poslije ratnim

godinama oslanjala na Sovjetski Savez i trudila se u svemu ga kopirati. Rado se

isticalo da je rat bio pobjeda nad fa‰izmom i ujedno socijalistiãka revolucija, ko-

ja çe ispraviti sve klasne nepravde prethodnih dru‰tvenih sustava i donijeti nove

pravedne dru‰tvene odnose i opçe blagostanje. U stvarnosti dogad–alo se sasvim

suprotno. Nakon likvidacija bez sud–enja, uspostavljeni su sudovi nove vlasti.

Doneseni su takvi zakoni po kojima se svakoga moglo osuditi radi neprijateljske

djelatnosti ili protivnika napretka ili suradnika imperijalizma ili fa‰izma. U

prvim poslijeratnim godinama zabranjena je djelatnost svim politiãkim stranka-

ma, sve dru‰tvene ustanove preuzela je nova komunistiãka vlast. Komunistiãka

partija je postala gospodar Ïivota i smrti. Ne priznaju se vi‰e ni BoÏji ni ljudski

zakoni, nego samo zakoni komunistiãke vlasti. Sva sredstva dru‰tvene komuni-

kacije i sva izdavaãka djelatnost bili su posve u rukama komunista i nije se mo-

gao ãuti nikakav protivan ili drukãiji glas. Kontrolirala se i sva osobna po‰ta po-

sebno ona koja se slala ili stizala iz inozemstva. Za slu‰anje inozemnih radio sta-

nica mogla se dobiti vi‰egodi‰nja zatvorska kazna. Svako tko je iz bilo kojeg raz-

loga postao sumnjiv ili nepodoban komunistiãkom reÏimu mogao je raãunati,

da çe biti progonjen ili ostati bez posla i poloÏaja u dru‰tvu. “Gorke suze nepre-

stano teku bez odaha. Neprestano ‰alju ljude na vje‰ala. Cijela je zemlja potopl-

jena u bujici suza. Poslije pokolja nekoliko stotina tisuça hrvatskih vojnika i

grad–ana u prvim mjesecima komunistiãkog reÏima, strijeljanja i vje‰anja se

izvr‰uju dan za danom. Nema nikoga koji ne oplakuje nekoga.” Tako u svom

2.4 Page 14

▲back to top

14 Marinko Invankovic

dnevniku opisuje ovo vrijeme u Hrvatskoj tajnik papinskog izaslanika u Hrvat-

skoj don Giuseppe Masucci.42

Na poseban naãin na udaru nove vlasti bila je Crkva i crkvene ustanove. Sve

ono ‰to je komunistiãka vlast smatrala za svoga protivnika brzo je i okrutno

uni‰teno i vi‰e nije postojalo kao organizirani otpor. Crkva je ostala kao jedina

organizirana ustanova, koja nije pruÏala otpor reÏimu, ali je traÏila prostor i slo-

bodu za svoje djelovanje, i to je ideologizirana vlast najãe‰çe doÏivljavala i pro-

gonila kao neprijateljsku djelatnost. Ustav 1946. (donesen 31. 01. 1946. na

blagdan don Bosca) proklamirao je slobodu vjere, prema povelji OUN-a, ali se

ta sloboda provodila na komunistiãki naãin. Crkvi su agrarnom reformom odu-

zeta imanja, oduzete su sve odgojne, dru‰tvene i zdravstvene ustanove. Brojne

novine i ãasopisi su svi prestali izlaziti, knjige vjerskog sadrÏaja nije bilo moguçe

izdavati, zabranjen vjeronauk u ‰kolama itd. U medijima i odgojnim ustanova-

ma se kao “znanstvena istina” nagla‰avalo da nema Boga, da su ga izmislili sve-

çenici u svoju korist i u korist povla‰tene klase, da je vjera opijum za narod i da

çe u socijalizmu kao nepotrebna brzo nestati sama od sebe. Takav odnos prema

Crkvi prihvaçao je odred–eni broj ljudi uglavnom iz koristi, ali neki i iz uvjeren-

ja. Tradicionalna vjera u narodu je bila jaka i veçina je ‰utjela, trpjela i ostala po-

vezana s Crkvom. Vatikan je progla‰avan za jednog od glavnih protivnika socija-

lizma i napretka i komunistiãka vlast je traÏila od biskupa da prekinu vezu sa

Vatikanom i osnuju nacionalnu Crkvu.

Osnovano je åirilometodsko sveçeniãko udruÏenje, koje je prihvatila jedna

grupa sveçenika smatrajuçi da se sa komunistiãkom vla‰çu mora uspostaviti su-

radnja radi rje‰avanja konkretnih Ïivotnih problema. Biskupi su bili ãvrsto i

protiv prekida s Vatikanom tvrdeçi da to vi‰e ne bi bila katoliãka Crkva i protiv

sveçeniãkog udruÏenja. Biskupi i sveçenici su u svemu kontrolirani, ãesto

optuÏivani, osud–ivani, zatvarani, fiziãki premlaçivani i ubijani. U ratnom i po-

ratnom razdoblju smrtno je stradao velik broj katoliãkih sveçenika i redovnika u

Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. âak do danas nije utvrd–en precizan broj ubije-

nih. Oni koji su prikupljali podatke do‰li su do broja od oko 380.43 Veçina je

ubijena nakon zavr‰etka rata. Malo sveçenika je bilo koji nije na ovaj ili onaj

naãin ispitivan, optuÏivan, kaÏnjavan i zatvaran. Najãe‰ça optuÏba bila je su-

radnja s usta‰kim reÏimom, a za to je bilo dovoljno da je sveçenik bio prisutan

na nekoj sveãanosti koju je organizirala vlast za vrijeme rata. âesto su organizi-

rani fiziãki napadi na biskupe i sveçenike prigodom crkvenih sveãanosti i kriz-

mi, a napadaãi za policiju redovito ostali nepoznati iako su ih svi vidjeli.44 (Mi-

roslav Bule‰iç).Sveçenicima su nametani visoki porezi, koji su ponekad nadilazili

i ukupne prihode. Jedan broj sveçenika oti‰ao je u izbjegli‰tvo. Ono ‰to je ko-

munistiãka vlast ipak dopu‰tala je Ïupni pastoral. Biskupima je ostavljeno pravo

42 Aleksa BENIGAR, Stepinac, Zg. 1993. str. 513.

43 Stjepan KOÎUL, Spomenica Ïrtvama ljubavi Zagrebaãke nadbiskupije, Zg. 1992. str.

259.

44 Sluga BoÏji Miroslav Bule‰iç svjedok vjere, Pula 2007.

2.5 Page 15

▲back to top

Salezijanci i Salezijanske odgojne ustanove u Hrvatskoj 1941-1960 15

da imenuju Ïupnike. Sveçenici su mogli vr‰iti sluÏbu svih sakramenata. Îupama

su oduzete matice za potrebe matiãnih ureda i sveçenici su mogli biti kaÏnjeni,

ako su krstili dijete prije nego je upisano u matiãnom uredu ili ako su nekoga

vjenãali prije nego je vjenãan kod matiãara. Crkva je mogla imati srednje i viso-

ke ‰kole za odgoj sveçeniãkog podmlatka, ali te ‰kole nisu imale pravo javnosti i

uãenici tih ‰kola nisu imali nikakvih uãeniãkih prava (zdravstveno osiguranje,

odgodu i skraçenje vojnog roka....). Redovnici su mogli ostati u svojim samosta-

nima, ali je drÏava ãesto dijelove samostana oduzimala i koristila za druge nam-

jene.

2.2. Salezijanci u novim okolnostima nakon drugog svjetskog rata

U takvim okolnostima na‰la se razmjerno mala salezijanska zajednica u

Hrvatskoj, koja je zajedno sa braçom u Sloveniji ãinila jednu salezijansku pro-

vinciju. Sjedid–te provincije bilo je u Ljubljani (Slovenija), a u Hrvatskoj je bila

delegatura i vid–e salezijanaca je bilo u Sloveniji, pa i oni koji su radili u Hrvat-

skoj vid–e je bilo Slovenaca nego Hrvata. U Hrvatskoj je smrtno stradao u rat-

nom i poratnom razdoblju jedan salezijanac klerik Josip Beloviç i to od avijon-

ske bombe dok je putovao vlakom. U slovenskom dijelu provincije smrtno je

stradao velik broj braçe posebno mladih klerika. Nekoliko salezijanaca bilo je

osud–eno na zatvorske kazne iako za to nisu dali nikakav povod. Na tri godine

zatvora bio je osud–en don Gerolamo De Martin u Rijeci poãetkom 1947. prvi

Ïupnik novo osnovane Ïupe Marije Pomoçnice u Rijeci, a kad je uhap‰en, vr‰io

je i sluÏbu ravnatelja, nakon ‰to je ravnatelj don Giuseppe Cucchiara oti‰ao iz

Rijeke u Torina s namjerom da se vrati u misije u Kinu gdje je prije radio kao

misionar45. Kad je osud–en don Gerolamo je imao ‰ezdeset sedam godina, a u

zatvoru u Staroj Gradi‰ci bio je ne‰to vi‰e od godinu dana. Razlog osude bilo je

neprijateljsko djelovanje, koje se prema presudi sastojalo u tome, da je u kuçu

primio i razgovarao s nekim Ordinanoviçem, koji je oznaãen kao pripadnik ne-

prijateljskih snaga. Na sudu nije bilo imenovane osobe, niti se spominjalo o ãe-

mu su razgovarali. Drugi razlog osude da je neke roditelje nagovarao da djecu

‰alju u ‰kolu u Italiju i treçi da je organizirao slanje hrane zatvorenicima koje su

uhapsile komunistiãke vlasti. Kao talijanski drÏavljanin osim zatvorske kazne

don Gerolamo je bio osud–en i na izgon iz Jugoslavije. Po odlasku u Italiju oti‰ao

je salezijanski zavod u Belluno i tu je prema dogovoru sa provincijalom juÏnos-

lavenske salezijanske provincije don Ivanom ·panom napisao za vrhovnog po-

glavara kratak prikaz prilika u kojima su Ïivjeli salezijanci u Hrvatskoj i Sloveni-

ji pod komunistiãkim reÏimom. Zanimljivo je da u svome pismu don Gerolamo

uopçe ne spominje nepravde koje su nanesene njemu osobno kroz sud–enje i

izdrÏavanje kazne. U pismu su pogre‰no napisana neka imena osoba i mjesta ‰to

je znak da preko granice nije nosio ni‰ta zapisano, nego je naknadno zapisao

45 Salezijanska kronika u Rijeci sv. III za dan 16. 01. 1947.

2.6 Page 16

▲back to top

16 Marinko Invankovic

ono ‰to mu je usmeno bilo reãeno.46 Don G. De Martin je osud–en, prema sve-

mu ‰to se moÏe zakljuãiti zbog ugleda koji je uÏivao med–u vjernicima i zauzeto-

sti za mlade i trebalo ga je maknuti. Tada mladi sveçenik don d–uro Îmegaã koji

je u Omladinskom domu na KneÏiji neposredno iza rata okupio veliku grupu

mladih. Partijska organizacija koja je u susjednoj ‰koli organizirala programe za

mlada nije uspjela udaljiti mlade od Crkve te su priredili sudski proces i osudili

don d–uru na pet godina zatvora. Kaznu je u potpunosti odsluÏio u kaznioni u

Staroj Gradi‰ci. Na kaznu zatvora od dvanaest godina osud–en u Sisku 1947.

don Alojz Kovaãiç dok je vr‰io sluÏbu upravitelja Ïupe ÎaÏina kod Siska.

NaÏalost nisam uspio pronaçi ‰to su njemu stavili kao neprijateljsku djelatnost.

U zatvoru je proveo sedam godina. Dr. don Toma Kelenc osim osude na mjesec

dana zatvora za dogad–aje u Daruvaru, ponovno je bio osud–en na mjesec dana

zatvora za rijeãi izgovorene kod propovjedi. Kaznu je odsluÏio u zatvoru u Rijeci

a zatvorska iskustva opisao je u pismu braçi. Don Josip Tkalec je u dva navrata

osud–ivan na kraçe vremenske kazne. Radi toga ‰to je na crno promijenio oko

2000 dolara koje je tko zna kojim putem dobio od salezijanca iz inozemstva kao

ekonom na KneÏiji u Zagrebu na ‰est mjeseci zatvora osud–en je don Antun Ba-

juk 1955.47 Dok je bio u zatvoru radeçi na poljoprivrednom stroju izgubio je

kaÏiprst desne ruke. Isti je sveçenik nekoliko godina prije bio ranjen pred vrati-

ma franjevaãkog samostana na Sv. Duhu, gdje su bili jedno vrijeme smje‰teni

na‰i klerici. od vojnika iz susjedne vojarne u nogu. Posljedice tog ranjavanja no-

sio je cijeli Ïivot. I oni koji nisu bili kaÏnjavani zatvorskim kaznama bili su ãesto

ispitivani, pozivani na razgovore, gdje se od njih traÏila suradnja sa organima

vlasti i da ‰pijuniraju braçu u svojim zajednicama i kolege sveçenike. Nitko nije

bio siguran od progona vlasti, jer se nije radilo o objektivnoj krivnji nego o

ideolo‰kom neprijateljstvu.

Klerici i mladi sveçenici su morali içi iza rata na odsluÏenje vojnog roka

koji je prvih poslije ratnih godina trajao i tri godine. Za vrijeme sluÏenja voj-

nog roka ãesto su odvraçani od svoga redovniãkog i sveçeniãkog poziva. Na

takozvanoj politiãkoj nastavi morali su neprestano slu‰ati predavanja o nepri-

jateljskom djelovanju Crkve, sveçenika i biskupa. Vatikan i nadbiskup Stepi-

nac su prikazivani u najcrnjim bojama. Nisu mogli sudjelovati nedjeljnim mi-

snim slavljima, niti kod sebe imati kakav predmet za osobnu poboÏnost (ãa-

soslov, molitvenik, krunica....). âesto su pozivani na obavijesne razgovore i

saslu‰avanja. Klerik Michael Krämer je na odsluÏenju vojnog roka osud–en na

deset godina zatvora na vojnom sudu u Ni‰u 1947., a u zatvoru u Srijemskoj

Mitrovici proveo je ‰est godina bez ikakve krivnje. Osim zatvorske kazne, kao

pripadnik njemaãke nacionalne manjine bio je protjeran iz Jugoslavije. Po iz-

lasku iz zatvora postao je ãlan juÏno njemaãke salezijanske provincije, postao

sveçenika, zavr‰io studij Sv. Pisma, kao profesor radio dugi niz godina u Bene-

46 Prijepis pisma u kuçnom arhivu u Rijeci. Pismo je datirano 9. 12. 1948.

47 Arhiv Hrv. sal provincije u Zagrebu.

2.7 Page 17

▲back to top

Salezijanci i Salezijanske odgojne ustanove u Hrvatskoj 1941-1960 17

diktbeuernu.48 Salezijanski prednovak Fabijan Ko‰çak je na vojnom sudu u

Novom Sadu osud–en 1949. na dvije godine zatvora, koje je u potpunosti ods-

luÏio u zatvoru u PoÏarevcu, samo zato ‰to se u privatnom pismu svome bratu

i jednoj redovnici potuÏio da je na BoÏiç ãitav dan morao raditi i da mora

stalno slu‰ati psovke.49 Po izlasku iz zatvora i nadosluÏenja vojnog roka ostao

je vjeran svome pozivu postao salezijanac i sveçenik i vrlo zauzeto radio u

na‰oj provinciji.

2.3. Rad u Îupama

U nekoliko prvih poslijeratnih godina salezijanci su u Hrvatskoj ostali bez

svih svojih odgojnih ustanova. Sve ‰to su do tada radili uni‰teno je zakonima i

dekretima komunistiãke revolucionarne vlasti. Salezijanci nisu ostali samo bez

odgojnih ustanova, nego i bez osnovnih sredstava za Ïivot, bez stana bez ikakvih

sigurnih prihoda za Ïivot. U Donjem Miholjcu i Dio‰u (Marijin Dvoru), jedno-

stavno su izbaãeni na ulicu. Komunistiãki zakon je dozvoljavao ustanove za od-

goj sveçeniãkih kandidata, a Marijin Dvor je sluÏio kao ustanova iskljuãivo toj

namjeni, ali tu zakon koji su sami donijeli nije vrijedio. âak nije bilo nikakve

pisane odluke, nego je do‰la grupa ljudi sastavljena od vojnih i civilnih osoba i

naredila iseljenje. Ako se ne isele dobrovoljno bit çe silom izbaãeni. Braça ipak

nisu klonula duhom. S jedne strane su Ïivjeli u svakodnevnoj brizi kako u tak-

vim okolnostima preÏivjeti, a s druge strane u nadi da Bog neçe dopustiti da ta-

ko te‰ko stanje dugo traje.

Salezijanci nisu imali Ïupa ni klasiãnih samostana ‰to je komunistiãka vlast

donekle tolerirala i priznavala, nego samo odgojne ustanove, a odgoj su komu-

nisti u potpunosti prigrabili u svoje ruke planirajuçi da çe preko odgoja najbrÏe

doçi do ostvarenja svoje ideje o besklasnom dru‰tvu. Nadbiskup u Zagrebu i bi-

skup u Rijeci ipak su uspjeli uvjeriti salezijance, koji su izbjegavali prihvaçati

uprave Ïupa, da prihvate tri novoosnovane Ïupe povezane sa odgojnim ustano-

vama. Prvu Ïupa koju su salezijanci preuzeli u Hrvatskoj bila je Ïupa Marije Po-

moçnice na KneÏiji u Zagrebu 1937. Ona je osnovana te godine uz Omladinski

dom. U gradskom predgrad–u koje se brzo ‰irilo nije bilo nigdje blizu crkve, pa

je kao Ïupna crkva sluÏila prvih godina kapela Omladinskog doma. Îupa Mari-

je Pomoçnice u Rijeci osnovana je 1941. uz oratorij i konvikt. Salezijanci su u

Podsusedu kraj Zagreba 1939. sagradili malu crkvu sv. Ivana Bosca. Uz nju su

planirali sagraditi kuçu za odgoj zvanja, jer Omladinski dom na KneÏiji nije bio

prikladan za to. Podsused je pripadao Ïupi Stenjevac i Ïupnik Josip Mokroviç,

veliki prijatelj salezijanaca postigao je, uz dozvolu Zagrebaãke nadbiskupije, da

je Ïupa darovala zemlji‰te salezijancima. Kako je Podsused priliãno udaljen od

Ïupne crkve u Stenjevcu, zagrebaãki nadbiskup blaÏeni Alojzije Stepinac je u

48 Dr. Michael KRÄMER, danas Ïivi u Benediktbauernu kao umirovljeni profesor emeritus.

49 Fabijan KO·åAK, Moji zatvorski dani, Rukopis od 26 stranica, provincijalni arhiv.

2.8 Page 18

▲back to top

18 Marinko Invankovic

Podsusedu 1942. osnovao Ïupu sv. Ivana Bosca i upravu povjerio Salezijancima.

Zagrebaãka nadbiskupija je 1940. u zagrebaãkom predgrad–u Rude‰ osnovala

Ïupu sv. Ane. Rude‰ je naselje u susjedstvu KneÏije. Îupa nije imala ni crkve ni

Ïupne kuçe, a u ratnim i poratnim prilikama nije nitko ni pomi‰ljao na gradnju,

tako da su vjernici iz Rude‰a i dugo iza rata sve vjerniãke potrebe rje‰avali u

Ïupi Marije Pomoçnice na KneÏiji. Prvi salezijanski Ïupnici u Hrvatskoj, don

Dragutin Brumec na KneÏiji, don Gerolamo De Martin u Rijeci i don Franjo

Skuhala u Podsusedu, nakon bogatog iskustva u salezijanskom odgojnom radu

vrlo su se dobro sna‰li u Ïupnom pastoralu, dajuçi prednost radu s djecom i

mladima, a ne zanemarujuçi ostale Ïupljane.

U okolnostima kakve su nastale nakon Drugog svjetskog rata salezijanci su

bili prisiljeni prihvaçati i druge Ïupe jer je jedino u okviru Ïupe bio moguç ma-

kar i djelomiãno salezijanski rad. A bilo je potrebno imati prostor za stanovanje

i barem skromna sredstva za Ïivot. Dok su za vrijeme rata salezijanci imali novi-

cijat i gimnaziju u Dio‰u, vrlo su lijepo surad–ivali s okolnim Ïupama. Veç za vri-

jeme rata dr. don Toma Kelenc upravlja Ïupom Badljevina, ali nisam uspio doçi

do podataka kako je do toga do‰lo. U Ivanovo Selo gdje nema sveçenika netko

od salezijanaca redovito odlazi radi pastoralnih potreba. Kad su 1946. bili iz-

baãeni iz Marijin Dvora smjestili su se u prostranu Ïupnu kuçu u Badljevini,

nadajuçi se da çe se brzo vratiti u Marijin Dvor. Kako nije bilo povratka u Mari-

jin Dvor klerici su se dio salezijanaca preselili u Zagreb, a nekoliko sveçenika je

ostalo u Slavoniji gdje su se posvetili pastoralnom radu u Ïupama, jer su osim

Badljevine preuzeli i dvije susjedne Ïupe Siraã i Donju ObrijeÏ. U Ivanovu Selu

gdje je upravitelj Ïupe postao don Josip Klenov‰ek uskoro je 1948. uspio sagra-

diti lijepu crkvu Srca Isusova. Dobar dio sredstava za gradnju pribavio je proda-

jom obiteljske ba‰tine svoje i svojih sestara. Gradnja crkve u to vrijeme bio je

izuzetan pothvat i to je moÏda bila jedina crkva u Hrvatskoj koja je sagrad–ena u

to vrijeme.

Po‰to su morali napustiti zavod u Donjem Miholjcu poãetkom 1947. dio

braçe se preselio u Ïupu Sela kod Siska, koju je Zagrebaãka nadbiskupija tada,

na zamolbu provincijala50 povjerila na upravu salezijancima. Osim Sela biskupi-

ja je povjerila i susjednu Ïupu ÎaÏina. U tim Ïupama prije dolaska salezijanaca

nije stalno boravio sveçenik. Prostrani Ïupni stan u Selima je bio veoma

zapu‰ten s polupanim prozorima, bez namje‰taja, a u jednom dijelu Ïupne kuçe

stanovale su dvije obitelji. Îupa ÎaÏina nije imala Ïupne kuçe jer je spaljena u

ratu. U Sela je do‰lo pet salezijanaca, don Izidor Tu‰ek Ïupnik u Selima, don

Alojzije Kovaãiç Ïupnik u ÎaÏini i braça pomoçnici Franjo Tom‰iç, Stanko Lo-

nãariç i Josip Tomac. Vjerski Ïivot u Ïupama je bio priliãno zanemaren i salezi-

jancima je trebalo dosta strpljivosti i napora u materijalnoj i duhovnoj obnovi

Ïupa. Pote‰koçe sa mjesnim komunistiãkim vlastima bile su daleko veçe nego u

slavonskim Ïupama.

50 Salezijanska kronika kuçe u D. Miholjcu i Selima za dan 30. 01. 1947.

2.9 Page 19

▲back to top

Salezijanci i Salezijanske odgojne ustanove u Hrvatskoj 1941-1960 19

Veça grupa salezijanaca, nakon ‰to su im oduzeti odgojni zavodi u Hrvatskoj

i Sloveniji do‰ao je u Rijeku. Kad je mirovnim ugovorom izmed–u Jugoslavije i

Italije 10 veljaãe 1947. u Parizu51 Rijeka vraçena Hrvatskoj, talijanski salezijanci

su venecijanske provincije, koji su do tada bili u Rijeci napustili su u prvim pos-

lijeratnim godinama Rijeku, a oratorij, konvikt i Ïupu ostavili salezijancima iz

Hrvatske i Slovenije. Rijeku u tom razdoblju nisu napustili samo salezijanci, ne-

go i veçina sveçenika na ãelu sa biskupom Ugom Camozzom. Iz Rijeke je oti‰ao

i velik broj grad–ana dijelom jer su kao Talijani Ïeljeli Ïivjeti u Italiji, a dijelom

jer su bjeÏali o komunistiãke diktature. Neki su oti‰li legalno jer im je to omo-

guçavao “Zakon o optaciji”, a neki su pobjegli ilegalno na razne naãine. Apo-

stolski administratori Rijeãke biskupije mons. Karlo Jamnik i nakon njegove

smrti krãki biskup mons. Josip Srebreniã vrlo su rado prihvatili pomoç salezija-

naca, koji su prihvatili velik dio pastoralne brige za vjernike u gradu. Apostolski

administratori su uz to bili iskreni prijatelji salezijanaca. Salezijanci su bili pri-

kladni za pastoralni rad u Rijeci i radi toga ‰to su se dobro sluÏili hrvatskim, ta-

lijanskim i slovenskim jezikom ‰to je u to vrijeme bilo veoma potrebno. Uz

Ïupu Marije Pomoçnice povjerena im je uprava susjedne Ïupe Presvetog Otku-

pitelja u jesen 1947., jer su i Ïupnik i kapelan oti‰li u Italiju. Prije nego je osno-

vana Ïupa Marije Pomoçnice salezijanski oratorij se nalazio na terenu ove Ïupe.

Îupa je bila velika a za Ïupnu crkvu je sluÏila stara mala crkvica sv. Andrije, ta-

ko da su se mnoge Ïupne aktivnosti odvijale u crkvi salezijanskog oratorija, a

Ïupnik je vrlo rado prihvaçao suradnju salezijanaca. Kad je zapoãeo rat rijeãki

biskup mons. Ugo Camozzo je u ime vjernika grada Rijeke, pred ãudotvornim

kriÏem u katedrali uãinio javni zavjet Bogu, da çe vjernici grada sagraditi crkvu

Presvetog Otkupitelja, kao preporuku i molbu da Bog ‰titi grad i grad–ane od

ratnih strahota. U te‰kim ratnim prilikama sagrad–ena je lijepa monumentalna

crkva uglavnom prilozima vjernika grada, pa iako nije bila posve dovr‰ena u

njoj se odvijalo bogosluÏje i druge Ïupne aktivnosti. Za Ïupnika je imenovan dr.

don Toma Kelenc, a za kapelana don Albin âeslar. Komunistiãka vlast je svoj

negativni stav prema Crkvi izraÏavala na razne naãine. U Rijeci joj je crkva Pre-

svetog Otkupitelja smetala vi‰e nego druge crkve. Progla‰avali su je fa‰istiãkim

spomenikom. Uz crkvu je bio istina poseban dio posveçen poginulima u ratu.

Pod izgovorom da crkva smeta pro‰irenju ceste, sru‰ena je do temelja 5. stude-

nog 194952, iako cesta nije nikada pro‰irena do mjesta gdje je stajala crkva. Kad

je Ïupnik Ïupe sv. Nikole na Krnjevu vlã. Nikola RuÏiç bio uhap‰en, a kapelan

oti‰ao u Italiju, salezijanci su kratko vrijeme upravljali i tom gradskom Ïupom

dok je nisu preuzeli franjevci u jesen 1947.53 Salezijancima je 1948. bila povje-

rena uprava Ïupe Marijina Uznesenja, centralne Ïupe u gradu i uz nju su bile

vezane mnoge gradske tradicije. To je bila stara gradska Ïupa i do 1923. jedina

Ïupa u samom gradu. Za Ïupnika je imenovan don ·tefan Vogrin, posljednji

51 Povijest Rijeke, Rijeka 1988, str. 403.

52 Salezijanska kronika u Rijeci Sv. IV. str. 68.

53 Salezijanska kronika u Rijeci Sv. IV. str. 11.

2.10 Page 20

▲back to top

20 Marinko Invankovic

ravnatelj salezijanskog zavoda u Splitu. U Ïupu Matulji koja nije imala sveçeni-

ka u poslijeratnim godinama na molbu samih Ïupljana odlazio je iz Rijeke jedan

od sveçenika salezijanaca, radi katehizacije djece, pripreme na sakramente i za

nedjeljnu sv. misu. Nakon nekoliko godina takve prakse na molbu Rijeãke bi-

skupije salezijanci su preuzeli upravu Ïupa Kastav i Matulji 1952-1958. Nekoli-

ko godina kasnije 1955. preuzeli su upravu Ïupe u Lovranu primorskom gradi-

çu nedaleko od Rijeke. Osim u Zagrebaãko nadbiskupiji i Rijeãkoj biskupiji sa-

lezijanci su preuzeli jo‰ samo u Zadarskoj biskupiji upravu Ïupe Gospe Loretske

u zadarsko predgrad–u Arbanasi.

Uz redoviti rad koji se u Ïupnom pastoralu odvija po ustaljenoj tradiciji sale-

zijanci su naroãitu paÏnju posveçivali katehizaciji djece i mladih. Jo‰ u prvim

poslijeratnim godinama postojao je ‰kolski vjeronauk, ali je on negdje do 1949.

izbaãen iz svih ‰kola. Uãenici, roditelji, ali i sveçenici morali su se prilagoditi

novoj stvarnosti. Dok je postojao vjeronauk u ‰koli, ‰kola i Ïupa su usklad–ivali

svoje programe, a uãitelji i uãiteljice su surad–ivali sa sveçenikom kod nedjeljnih,

blagdanskih i prigodnih slavlja u crkvi. Sada uãitelji i nastavnici to vi‰e nisu

smjeli. Svaki uãitelj i nastavnik koji bi se javno pokazao u crkvi bio je u opasno-

sti da doÏivi javnu osudu u medijima ili od uprave ‰kole, pa i da izgubi radno

mjesto u prosvjeti. Uãitelji i nastavnici koji su prihvatili komunistiãku ideologi-

ju i Ïeljeli se prikazati kao “napredni” ãesto su u vrijeme vjeronauãne pouke i

nedjeljnih misa organizirali u ‰koli programe za djecu. Sveçenici su imali ãesto

velikih te‰koça u odrÏavanju redovitog vjeronauka. Îupe uglavnom nisu imale

prikladnih vjeronauãnih prostora te se vjeronauk najãe‰çe odrÏavao u crkvama,

gdje zimi nije bilo grijanja. Uza sve to uãenici barem puãke ‰kole su u velikom

broju dolazila na vjeronauk. Salezijanci su za vjerouãenike prije ili poslije vjero-

nauka organizirali razne igre. Za blagdane bi prired–ivali s uãenicima razne pro-

grame, naroãito su bile popularne priredbe za Nikolinje i za BoÏiç. Organizirali

su posebno grupe ministranata, koje se na razne naãine poticalo na ministriran-

je, okupljalo ih se na igru i s njima se i‰lo na izlete. U nekim Ïupama su okupl-

jane i grupe malih pjevaãa.

U Ïupama koje su preuzeli salezijanci su veliku paÏnju posveçivali crkvenim

zborovima. U gradskim Ïupama su formirani vrlo kvalitetni zborovi, koji su do-

prinosili sveãanosti liturgije u pred koncilsko vrijeme. Îupni zborovi Ïupa Ma-

rije Pomoçnice u Zagrebu i u Rijeci, te Marijina Uznesenja u Rijeci i Gospe Lo-

retske u Arbanasima osim pjevanja kod bogosluÏja znali su prired–ivati prigodne

koncerte duhovne glazbe sa zahtjevnim programom. Îupe Podsused, Lovran i

Badljevina imale su dobre zborove. Med–u salezijancima je bilo sposobnih glaz-

benika, koji su za zborove skladali mise i liturgijske pjesme, naroãito don Ivo

Ljubiç, don Josip Kreslin, don Jerko GrÏinãiç i don Franjo OraÏem. Za pjevaãe

su organizirani prigodni izleti ili nastupi u drugim Ïupama.

Salezijanci su pomagali u pastoralnom radu i u drugim Ïupama, jer su neki

Ïupnici imali na brizi i po vi‰e Ïupa. Pomagali su u ispovijedanju i predvod–enju

misnih slavlja, vodili su duhovne i misijske obnove u raznim Ïupama. Propovi-

jedali duhovne vjeÏbe i bili ispovjednici u zajednicama ãasnih sestara.

3 Pages 21-30

▲back to top

3.1 Page 21

▲back to top

Salezijanci i Salezijanske odgojne ustanove u Hrvatskoj 1941-1960 21

2.4. Briga za zvanja

Sve kuçe za odgoj salezijanskih zvanja i u Hrvatskoj i u Sloveniji bile su odu-

zete, Marijin Dvor (Dio‰) i Donji Miholjac u Hrvatskoj, VerÏej, Radna i Rakov-

nik gdje se nalazila salezijanska bogoslovija u Sloveniji. Na Rakovniku su bogos-

loviju pohad–ali i bogoslovi iz hrvatskog dijela provincije. Ni u takvim okolnosti-

ma nije prestala briga za odgoj novih salezijanaca. Mladi klerici su se iz Marijin

Dvora preselili u Badljevinu, gdje ipak nije bilo uvjeta za trajni boravak i ‰kolo-

vanje, te su se preselili u Zagreb, najprije u Nadbiskupski konvikt, a zatim na

KneÏiju. Nekoliko sjemeni‰taraca iz Donjeg Miholjca je isto tako do‰lo u Za-

greb. Kad su salezijanci izgubili Nadbiskupski konvikt u Vla‰koj i Omladinski

dom na KneÏiji mladi klerici i nekoliko preostalih sjemeni‰taraca dobilo je

smje‰taj u samostanu franjevaca konventualaca na Sv. Duhu u Zagrebu. Fran-

jevci su salezijanske studente i uãenike s njihovim odgojiteljima lijepo primili.

Iz samostana su studenti odlazili na predavanja na bogosloviju Zagrebaãke nad-

biskupije, a uãenici su pohad–ali neku drugu ‰kolu u Zagrebu ili su se pripremali

na polaganje privatnih ispita. Franjevaãki samostan nije mogao biti trajno

rje‰enje, a za nove kandidate bile su velike te‰koçe gdje ih upisati. Studenti koji

su studirali teologiju uskoro su se preselili u Podsused gdje su za njih ured–ene

prostorije.

Kad je Rijeãka biskupija suoãena sa sliãnim te‰koçama 1948. otvorila u Ri-

jeci sjemeni‰nu gimnaziju kao pripravu za studij teologije, salezijancima se ot-

vorilo prihvatljivo rje‰enje, tim vi‰e ‰to je jedino kuça u Rijeci mogla prihvatiti

veçi broj uãenika. Gimnazija nije imala pravo javnosti i sa svjedodÏbom te

gimnazije moglo se upisati jedino na teologiju. Uprava sjemeni‰ne gimnazije

rado je prihvatila salezijanske uãenike, jer su salezijanci osiguravali dio nastav-

niãkog kadra za gimnaziju i Visoku teolo‰ku ‰kolu. U sjemeni‰nu gimnaziju

Rijeãke nadbiskupije za ‰k. god. 1949./50. upisalo se pet salezijanskih uãenika.

Te 1949. godine u Rijeku se iz ·krljeva u Sloveniji preselio i novicijat. Do‰lo je

osam novaka s magistrom dr. don Serafinom Peliconom. Prvih godina broj sa-

lezijanskih uãenika nije bio velik. Kad salezijanski provincijal don Ivan ·pan

povjerio brigu za nova salezijanska zvanja mladom sveçeniku don Stanislavu

Belaju on je povjerenu zadaçu prihvatio ozbiljno i odgovorno.54 On se osobno

povezao sa mnogim Ïupnicima i broj uãenika je poãeo rasti te se ‰k. god.

1955./56 u gimnaziju upisalo 45 samo salezijanskih uãenika. Gimnaziju su po-

had–ali uãenici iz hrvatskog i iz slovenskog dijela provincije. Salezijanski uãenici

su se na gimnaziji ‰kolovali besplatno, a profesori salezijanci na gimnaziji i Vi-

sokoj teolo‰koj ‰koli nisu primali plaçu. Od salezijanca su na ‰koli predavali

barem neko vrijeme: don Josip Kreslin, don Ivo Ljubiç, don Josip Tkalec, don

Stanko Rebek, dr. don Stanislav Kos, dr. don Toma Kelenc. Tek ‰to se uhodao

rad u gimnaziji bio je nasilno prekinut. Komunistiãke vlasti su na montiranom

54 Stanislav BELAJ, Sjeçanja, –Dakovo 1994. str. str. 119.

3.2 Page 22

▲back to top

22 Marinko Invankovic

sudskom procesu 1955. osudile na vremenske kazne petoricu studenata teolo-

gije i mladih sveçenika i zabranili rad gimnaziji i Visokoj teolo‰koj ‰koli.55 Iako

od salezijanskih uãenika i profesora na tom procesu nitko nije bio optuÏen,

zatvaranje ‰kole je salezijancima stvorilo vrlo velike probleme. Trebalo se pobri-

nuti za smje‰taj i nastavak ‰kolovanja lijepog broja mladih salezijanskih pred-

novaka i klerika. U traÏenju najprikladnijeg rje‰enja salezijance je u svoje sje-

meni‰te i gimnaziju primio zadarski biskup mons. Mate Garkoviç. Zadarsku

sjemeni‰nu gimnaziju pohad–ali su sjemeni‰tarci iz vi‰e biskupija i redovniãkih

zajednica. Sjemeni‰tarci i bogoslovi Rijeãke biskupije preselili su se u Pazin u

Istri. U Rijeci se uza sve te‰koçe uspio odrÏati novicijat. Zadarski biskup mons.

Mate Garkoviç je 1957. odgoj u svom sjemeni‰tu povjerio salezijancima. Od-

goj su vodila tri salezijanca duhovnik i jo‰ jedan sveçeni te klerik na pedago‰koj

praksi. Cijelo vrijeme dok salezijanci vodili odgoj u biskupijskom sjemeni‰tu u

Zadru duhovnik je bio don Franjo Skuhala. Salezijanci su imali svoj posebni

dio u sjemeni‰tu sa zasebnim odgojiteljima. Ravnatelj cijele zajednice bio je

don Josip Tkalec. Provincijalna uprava i kuçni poglavari morali su uloÏiti dosta

truda da osiguraju i minimalna sredstva za Ïivot brojnoj skupini prednovaka,

novaka i klerika. Mladi salezijanci bili su u velikoj veçini iz siroma‰nih obitelji

i roditelji su tek minimalno doprinosili uzdrÏavanju i ‰kolovanju svojih sinova i

to samo prvu godinu, do ulaska u novicijat. Îivjelo se dosta skromno u hrani i

odijevanju. Zadarsko sjemeni‰te se nalazilo u starom dijelu grada u tro‰noj sta-

roj zgradi. prostori za igru tolikog broja mladih bili su vi‰e nego skromni. Po-

vremeno se odlazilo izvan grada da se odigra koja nogometna utakmica. ·kola

nije imala nikakva grijanja kao ni veçina prostora gdje su boravili uãenici. Sje-

meni‰na gimnazija u Zadru imala je dosta dobar profesorski kadar sastavljen

od salezijanaca, franjevaca i diecezanskih sveçenika. Sve dugo bilo je vrlo

skromno. ·kola se sluÏila udÏbenicima drÏavnih gimnazija, jer drugih nije bilo.

UdÏbenici su bili nagla‰eno ideolo‰ki obojeni i profesori su uspijevali uãenici-

ma razjasniti razliku izmed–u znanosti i ideologije. Knjige duhovnog sadrÏaja

veç se godinama nisu mogle izdavati i sluÏilo se onima predratnim koje su se

uspjele saãuvati. Salezijanci su imali na hrvatski jezik preveden don Boscov

Ïivotopis od Lemoyne - Ceria koji se ãitao zajedniãki, jer je u kuçi bilo svega

nekoliko primjeraka i salezijanski molitvenik iz kojeg su se molile zajedniãke

molitve. Sav drugi salezijanski odgoj poãivao je na Ïivoj rijeãi i Ïivotnom svje-

doãanstvu samih salezijanaca odgojitelja. Magister novaka dr. don Serafin Peli-

con je puno ãitao Memorie Biografiche i nekoliko svezaka preveo na hrvatski

jezik i iz njih ãesto sastavljao konferencije za novake.56 Mladi salezijanski kleri-

ci su u Zadru imali vrlo dobar pjevaãki zbor, koji je ãesto pjevao i u zadarskoj

katedrali za vrijeme sveãanih misa. Uz crkvene i salezijanske blagdane

prired–ivali su programe koji su se obiãno sastojali od pjevanog, govornog i

55 Visoko ‰kolstvo na podruãju Rijeãko-senjske metropolije, Spomenica, Zagreb-Rijeka

1999. str. 285-287.

56 Prijevodi nisu nikada tiskani nego su ostali u rukopisu.

3.3 Page 23

▲back to top

Salezijanci i Salezijanske odgojne ustanove u Hrvatskoj 1941-1960 23

dramskog dijela. DrÏavna ‰kolska inspekcija bi obiãno jednom godi‰nje dolazi-

la u sjemeni‰nu gimnaziju i provjeravala kako se radi u ‰koli, koliko je ‰kolski

program usklad–en s programom drÏavnih ‰kola, (iako ‰kola nije imala pravo

javnosti) obiãno bi pitali na koji naãin se obiljeÏavaju drÏavni blagdani i kako

su uãenici iz gimnazije povezani s uãenicima drugih ‰kola itd. Uãenici su pozi-

vani na predvojniãku obuku obiãno jedan tjedan godi‰nje i jo‰ po jedan dan

nekoliko puta kroz godinu. Ako su navr‰ili devetnaest godina mogli su uvijek

biti pozvani na odsluÏenje vojnog roka koji je trajao dvije godine bez prava na

odgodu i tek poslije nastaviti ‰kolovanje.

Radi preseljenja u Zadar i preuzimanja odgoja u zadarskom sjemeni‰tu sale-

zijanci su napustili Ïupe Sela kod Siska i ÎaÏinu u Zagrebaãkoj nadbiskupiji te

Kastav i Matulje u Rijeãkoj biskupiji. U Zadarskoj biskupiji salezijanci nisu

preuzimali sluÏbeno upravu novih Ïupa, ali su nedjeljom i blagdanima odlazili u

Ïupe koje nisu imale stalnog sveçenika: Petrãane, Nevid–ane, Filip - Jakov ..., ali

su pomagali i u drugim Ïupama.

Boravak salezijanaca u zadarskom biskupijskom sjemeni‰tu i sjemeni‰noj

gimnaziji nije dugo trajao. Zadarska biskupija je planirala otvoriti visoku teo-

lo‰ku ‰kolu i bili su joj potrebni prostori u kojima su bili smje‰teni salezijanci.

Tako su salezijanci bili prisiljeni traÏiti nova rje‰enja, ‰to nije bilo jednostavno.

Osnovati vlastitu gimnaziju nije bilo lako i radi nedostatka prikladnog prostora

i premalo kvalificiranog nastavniãkog kadra, a naçi novi smje‰taj u nekom dru-

gom sjemeni‰tu i sjemeni‰noj gimnaziji za priliãno veliki broj uãenika bilo je jo‰

teÏe. Vodstvo provincije se 1959. odluãilo osnovati vlastitu gimnaziju. Tada je

odluãeno da se u novicijat ne ulazi nakon prvog razreda gimnazije, nego nakon

drugog. Uãenici koji su zavr‰ili prvi razred gimnazije 1959. podijeljeni su u dvi-

je skupine, prva je u‰la u novicijat nakon prvog razreda, a druga nakon drugog

tako da se novicijat nije prekidao. Od ‰k. god. 1959./60. u zadarsku sjemeni‰nu

gimnaziju se nisu upisivali novi uãenici, ali oni koji su bili upisani ostali su u

Zadru jo‰ dvije godine. Kako nije bilo prikladne kuçe u koju bi se smjestila ãita-

va gimnazija, morala je raditi na dva mjesta. Novicijat i dva vi‰a razreda nakon

novicijata bili su smje‰teni u Rijeci, a dva prednovicijatska razreda u KriÏevci-

ma, gdje je grkokatoliãki vladika dr. Gabrijel Bukatko, veliki prijatelj salezijana-

ca, prepustio zgradu svoje biskupije za salezijanske uãenike. KriÏevaãki dio gim-

nazije poãeo je s radom 1959./60., a rijeãki dio ‰k. god. 1960/61. Rad ‰kole na

dvije udaljene lokacije bio je teÏi s odgojne, obrazovne i ekonomske strane, ali

drugog boljeg rje‰enja nije bilo.

Pritisak komunistiãkih vlasti na Crkvu i crkvene ustanove pod kraj pedesetih

godina je poãeo slabiti. U teoriji se nije ni‰ta promijenilo, ali u praksi je ipak bi-

lo ne‰to lak‰e. Revolucionarna zaslijepljenost gubila je na snazi. Sami komunisti

vi‰e nisu vjerovali da çe religija brzo nestati pa i da Crkva vi‰e neçe biti potreb-

na. Lak‰e su uspostavljala povezanost sa Vrhovnom upravom u Torinu. Poneko

bi ipak uspio dobiti putovnicu za odlazak u inozemstvo. Tako je 1959. po prvi

put nakon Drugog svjetskog rata posjetio ãlan Vrhovnog kapitula, vrhovni pre-

fekt don Albino Fedrigotti.

3.4 Page 24

▲back to top

24 Marinko Invankovic

Zakljuãak

U razdoblju 1941.-1960. okolnosti u kojima su Ïivjeli salezijanci u Hrvat-

skoj bile su izrazito nepovoljne. Ratne prilike i sva zla ‰to ih je rat donosio stva-

rali su opçu nesigurnost za Ïivot i salezijanski rad. Poslijeratna komunistiãka

vlast bila je izrazito protucrkvena. Tradicionalni naãin salezijanskog odgojno pa-

storalnog rada bio je gotovo u potpunosti onemoguçen. Bile su salezijancima

oduzete sve odgojne ustanove, jer su komunisti u svom revolucionarnom zanosu

ru‰ili sve tradicionalno i nadali se da çe preuzimanjem odgoja u svoje ruke stvo-

riti novog ãovjeka sposobnog za novo dru‰tvo.

Malo po malo salezijanci su se privikavali na novonastale okolnosti i ne samo

da su uspjeli preÏivjeti nego su velikom uporno‰çu pronalazili naãina za salezi-

janski Ïivot i rad. Male zajednice u kojima su bili prisiljeni Ïivjeti stvarale su

te‰koçe u Ïivljenju zajedni‰tva. Kroz Ïupni apostolat i vjeronauãnu pouku

odrÏavana je povezanost sa svijetom mladih. Briga za zvanja je bila uspje‰na ta-

ko da je broj salezijanaca u tom razdoblju poãeo rasti. Kada se po ljudskom su-

du nije moglo uãiniti ni‰ta, pouzdanjem u BoÏju Providnost i u zagovor Marije

Pomoçnice salezijanski Ïivot i rad donosili su obilne plodove.