Bratski život u zajednici i obiteljski duh, gdje se dijele vlastita iskustva i načini djelovanja, omogućuju
istinski susret s osobom Isusa Krista. Salezijanci imaju priliku otkriti bogatstvo početka njihove Družbe i
karizme hodočasteći na salezijanska mjesta.
Osim tečaja organiziranog na UPS-u, kratki tečajevi (od 3 tjedna), za misionare (iz salezijanske obitelji) koji
nemaju mnogo vremena na raspolaganju, organizirani su i po Regijama kako bi olakšali dijalog unutar
mjesnog konteksta. Jedan od njih održat će se u Quitu 2014. (Ekvador) za američku Regiju na španjolskom
jeziku. U kolovozu ove godine sličan tečaj održat će se i u Shillongu (Indija) za dvije azijske Regije na
engleskom. Salezijanci koji žele saznati više o ovim tečajevima mogu se javiti tajniku povjerenstva za
misije: jose.anikuzhikattil@gmail.com
D. Jose Anikuzhikattil, SDB
Povjerenstvo za misije
Misije su Božje djelo… mi trebamo samo sijati!
Za vrijeme studija na pravnom fakultetu (1988.-1992.), moja djevojka i ja razmišljali smo poći u Afriku kao
misionarska obitelj. No, zatim sam malo pomalo počeo shvaćati da nisam bio radostan, nisam bio sretan, nešto mi je
nedostajalo ... Tako sam počeo osluškivati unutarnji glas i biti mu vjeran. Čitao sam Božju Riječ, molio, tražio...
Jednog dana otišao sam na ispovijed i to sasvim slučajno u
salezijansku župu: osjetio sam kao da se neka iskra zapalila u mome
srcu. Zahvaljujući duhovnom vodstvu jednog salezijanca, postajao sam
sve svjesniji da me Isus poziva, te sam se stoga odlučio zauvijek
darovati Gospodinu.
Potreba ima posvuda; istina je da smo pozvani odgovoriti na
njih, ali istinska potreba je razlučiti, vidjeti i osluškivati ono što Bog
želi u određenoj situaciji i u životu svakoga od nas. Kad mi je prijatelj
salezijanac koji me je pratio rekao: "Sad piši vrhovnom poglavaru",
napisao sam molbu i dobio odgovor: "Šaljem te u Pakistan".
Zašto sam želio biti misionar kad me Argentina također treba?
Odgovor je: zato što Bog tako želi. Konačni kriterij je Božji poziv, On je
onaj koji šalje. Što više vrijeme prolazi, postajem toga sve svjesniji ...
Na osobnoj razini, najveći izazovi bili su naučiti prepoznati i
prihvatiti svoje limite i slabosti. Paradoksalno, strah, bol, usamljenost, osjećati se izdanim, ne biti u stanju
razmijeti i kontrolirati situacijom, mogu postati put još veće iskrenosti prema samome sebi. Na razini vjere, izazov
je živjeti u zemlji u kojoj 96% stanovništva su muslimani. To mi je dalo priliku da se rodim iznova (kao Nikodem), i
ići i vidjeti (kao Bartimej), i otkriti Božji dar (poput Samarijanke).
Moje najveće radosti imaju ime: Noble, Adnan Sami, Julia i Roma (moja braća i sestre Pakistanci, prva lokalna
zvanja), Rodrick, Alwin, Khurram, djevojke Fitness i Sabra (koje žive i vole karizmu kao laikinje), Maria (našli smo
je kako usamljena plače dok smo posjetili njezinu obitelj, a sada studira, smije se i želi postati dizajnerica!), Sunil
(sada radi zahvaljujući tečaju u DB, uči, animator je u oratoriju i želi razlučiti svoj poziv), ...
Da! Misija je djelo Božje i On će u svoje vrijeme učiniti da urodi plodom. Kada? Kako? Koliko? Samo On to zna.
Mi smo pozvani sijati. Nastavljamo živjeti zajedno iz dana u dan, s nadom, svjetlom i radošću koja zrači iz naše
vjere. I mi smo sretni!
D. Julio Palmieri
Argentinac, misionar u Pakistanu
Salezijanska misijska nakana
Područja povjerena Družbi u srednjoameričkoj Regiji
Kako bi salezijanci prisutni u šest područja povjerenih salezijanskoj Družbi
od Svete Stolice u srednjoameričkoj Regiji mogli ojačati uistinu inkulturiranu
Crkvu.
Evangelizacijsko djelovanje treba preuzeti na sebe i preobražavati domorodačke kulture na
područjima koja su nam povjerena kako bi se unutar zajedništva s Općom Crkvom izgradile
zajednice s vlastitim identitetom. Konkretno, u srednjoameričkoj Regiji se nalaze pet od osam
područja koja je Sveta Stolica povjerila Salezijanskoj Družbi: Mexico – Prelatura Mixes (od 1962),
Gvatemala – vikarijat El Peten (od 1995), Venezuela – vikarijat Puerto Ayuacucho (od 1946), Perù
– vikarijat Pucallpa (od 2009), Ekvador – vikarijat Mendez (od 1897).
Zajednička karakteristika ovih pet područja je naše zalaganje za domorodačke skupine u vrlo siromašnim zonama, unatoč
malom broju lokalnih zvanja i sve manjem broju subraće. Kako bi se pomoglo Vikarijatima, u posljednje četiri godine
poslano je oko 15 mladih misionara.
