Cagliero11_kolovoz_2012


Cagliero11_kolovoz_2012

1 Page 1

▲back to top
Ti tolonotiziario
Nome società
List salezijanskih misija
“Musliman salezijanac
Dragi salezijanci i prijatelji
salezijanskih misija,
ovaj mjesec okupila se na
Salesianumu u Rimu skupina
salezijanaca i Kćeri Marije Pomoćnice
kako bi promišljali o salezijanskoj
prisutnosti među muslimanima. Prvi
takav susret održao se u Kairu
(Egipat, 1988), a drugi u Rimu (2001).
Zajedno želimo produbiti značenje,
mognosti i izazove koji proizlaze iz
iskustva u mnogim zemljama svijeta
gdje smo u svakodnevnom kontaktu s
našom brom muslimanima; u školi,
oratoriju, u župi...
Imamo mnogo salezijanaca koji dolaze
iz Indonezije, Pakistana ili drugih
afričkih zemalja u kojima je
muslimanska kultura vrlo jaka. Neki
čak dolaze iz miješanih obitelji.
Salezijanci iz Europe također su
pozvani upoznati bolje islamsku
religiju i kulturu da bi imali razboritiji i
mudriji odgojni pristup.
Među našim bivšim enicima ima
mnogo onih koji su ponosni što su
muslimani i što djeluju salezijanski,
zahvaljujući
don
Boscovom
preventivnom sustavu.
Prof. Francesco Zanini je napisao
jednom prilikom u časopisu Mondo e
missione: „Još uvijek se sjam riječi
jednog Hamdija, Egipćanina koji se
izjnjavao kao „musliman salezijanac, ponoson što je bio u
salezijanskom zavodu u Kairu gdje je živio i studirao zajedno sa
drugim studentima kršćanima i gdje se njegova islamska vjera
obogatila doprinosom prijatelja i profesora kršćana.
(http://www.missionline.org/index.php?l=it&art=4597).
Međureligijski dijalog između muslimana i kršćana jedan je od
najvažnijih znakova našeg vremena. Postoje mnoga sredstva
dostupna svima, ne samo da upoznamo 5 bitnih elemenata islama,
nego i različite običaje i tradicije koji nam pomažu da bolje
razumijemo te mlade. Jedan od tih sredstava je i web stranica na
osam jezika http://www.risposteaimusulmani.com.
Ovaj susret, koji je okupio neke salezijance, je svima nama poticaj
da svakim danom rastemo u načinu života koji se zove dijalog.
Dijalog uklanja predrasude, produbljuje razloge vlastite vjere i
zajedno hodi s brom u ljubavi i istini.
Nadam se da će bogati materijal, iznesen na ovom susretu u Rimu,
biti poticaj svoj subraći iz Afrike, Azije, Europe koji se svakodnevno
susreću sa stvarnostima islama ne poznajući dovoljno njegove
dinamike.
D. clav Klement, SDB
Consigliere per le Missioni
Tijekom povijesti se u ime kršćanske vjere pribjegavalo nasilju
Predstavnici religija okupljeni 1986. u Asizu rekli su i mi to snažno
i odlno ponavljamo: to nije istinska narav religije. Naprotiv, to
je njezino iskrivljavanje i doprinosi njenom nestanku.
Neki pak na to odgovaraju primjedbom: kako znate što je prava
narav religije? Zar vaša tvrdnja ne potječe iz činjenice da je među
vama snaga religije postala potrena? Drugi će pak prigovoriti:
Postoji li zajednička narav religije koja se nalazi u svim religijama i
zato je primjenjiva na sve njih? S tim se upitima moramo suočiti ako
se kanimo realistično i vjerodostojno suprotstaviti vjerski motiviranom
nasilju. U tome leži temeljna zadaća međureligijskog dijaloga, koju
ovaj susret mora ponovno istaknuti.
Kao kršćanin želim kazati kako se tijekom povijesti u ime kršćanske
vjere pribjegavalo nasilju. Posramljeno to priznajemo. Ali to je bila
zloupotreba naše vjere, u itoj suprotnosti s njenom pravom
naravi.
Benedikt XVI, Asiz 27 listopad 2011

2 Page 2

▲back to top
Od budista sam postao kršćanin, salezijanac i misionar
Naša obitelj bila je budistička, ali neki prijatelji moje sestre su bili katolici tako da je ona
često s njima išla na neke aktivnosti organizirane u Crkvi. Jednog dana moja sestra je
izrazila želju da postane kršćankom. Tada je moj otac rekao cijeloj obitelji da mu je naš
djed prije smrti rekao da su naši preci bili katolici i da potraži naše katoličke rođake. Moj
otac je dopustio mojoj sestri da se krsti i dodao je: „Želim da cijela naša obitelj postane
katolička po djedovoj želji.
Nama najbliža crkva je bila ona koju su držali salezijanci i tako je moja sestra
upoznala don Fabia Haoa. Povjerila je priču i želju mog oca don Haou, koji nam je vrlo
rado pomogao. Nakon nekoliko mjeseci, don Hao je rekao mom ocu da je bio u djedovom
rodnom mjestu i da je našao naše katoličke rođake, od kojih je jedan bio postao svenik.
Na tu vijest moj otac je konno odlio da cijela obitelj prijeđe na katoličanstvo. Cijela
moja obitelj je prihvatila odluku mog oca, osim mene. Svi su počeli proavati katekizam, ali bez mene. Opirao
sam se, ali uz pomdon Haoa odlio sam i ja proučavati katekizam zajedno s mojoj obitelji. 22. prosinca 1992.
don Hao je krstio cijelu moju obitelj.
Mjesec dana kasnije otkrilo se da je moj otac imao rak. Smrt moga oca, nekoliko mjeseci kasnije, me jako
pogodila, ali jviše sam bio iznenađen podrškom koju je don Hao pružio mome ocu za vrijeme bolesti i mojoj
obitelji nakon njegove smrti. Na kraju sam zamolio sestru da me odvede don Haou. Rekao sam mu da ne znam
što je posveni život, ali da želim biti kao i on. Tako sam postao aspirant. Za to vrijeme sam radio i podržavao
materijalno svoju obitelj.
Nakon što sam pročitao životopise don Bosca, Artemida Zattija i Simona Srugija želio sam postati
salezijanski brat pomnik. Jednog dana dok sam
pospremao jednu staru policu knjiga u prednovicijatu,
ugledao sam knjigu koja govori o patnjama i smrti iz ljubavi
prema Kristu misionara u Vijetnamu za vrijeme progona. To
je bilo sjeme mog misionarskog poziva.
Povjerio sam želju da postanem misionar ad gentes
mom magistru u novicijatu i ravnatelju u postnovicijatu.
Napisao sam molbu da postanem misionar 2000. godine i
bio sam poslan u Papuu Novu Gvineju kako bi studirao na
Tehnološkom Institutu Don Boscoi tako se spremao za
misije u Mongoliji.
Kada me subraća pitaju zašto želim biti misionar u inozemstvu, kad imamo toliko ljudi u Vijetnamu koji još
ne poznaju Krista, jednostavno odgovorim: Jako puno smo primili od misionara čak i pod cijenu njihova života.
Osjam da mi moramo na isti način širiti našu vjeru u Krista“. Siguran sam da će Bog obilato nagraditi našu
velikodnost. On će poslati više osoba da zauzmu moje mjesto u provinciji.
Od 2004. djelujem u Mongoliji kao misionar i salezijanac brat pomnik. Zahvaljujući svjedenju
salezijanaca sam nadvladao tvrdoću mog budističkog srca; to svjedenje me odvelo Kristu i otkrivanju
salezijanskog poziva. Zahvaljujem Bogu za čudesne stvari koje je inio za mene!
G. Andrea Tran Le Phuong
Vijetnamac, misionar u Mongoliji
Salezijanska misijska nakana
Salezijanci koji rade u islamskim sredinama, posebice u Indoneziji
Da salezijanci koji žive u islamskim sredinam, posebice oni u mladoj delegaturi
Indonezije, mogu otkrivati putove misijskog svjedočenja.
Početkom kolovoza okupili su se salezijanci koji djeluju u islamskim ambijentima Bliskog
Istoka, Europe, sjeverne Afrike te južne i istočne Azije. Molimo da sve salezijanske
zajednice koje djeluju u islamskim sredinama mogu otkrivati putove misijskog svjedenja i strpljivog odgojnog
zalaganja. Na poseban nino molimo za mladu delegaturu Indonezije koja je osnovana 2010. godine, obuhvaća 5
zajednica i oko 60 subraće vrlo mlade dobi, gotovo svih iz Indonezije.