Dobar duhovni vođa je tajna sretnog misionara
DPrije nego što sam postao salezijanac bio sam profesor
engleskoagl mjeozmikean.toPocshteavpšriimsaledziijdainvaecntanraepissaaloesiasam
molbu da postanem misionar u jednoj od zemalja
engleskog govornog područja, u Europi
ili u jednoj od drugih zemalja. Ostao
sam jako iznenađen kad mi je moj
provincijal kao đakonu, 2003. godine,
predložio da pođem u Mađarsku! Na
samome početku nisam baš bio
oduševljen samom odlukom, no na
kraju sam prihvatio odluku i ostao sam
u Mađarskoj tri godine. Na zadnjoj
godini teologije u Poljskoj počeo sam
učiti mađarski jezik, ali gotovo bez
uspjeha. Počelo bi mi se spavati svaki
put kad sam ga pokušavao učiti.
Nakon što sam postao svećenik otišao
sam u Mađarsku, kao prvi misionar
„Projekta Europa“. Prve tri godine na
poseban način sam posvetio učenju jezika. Osam
mjeseci intenzivno sam pohađao tečaj jezika na
debrecenskom fakultetu u Budimpešti. Ali jezik i
kultura su mi se činili sve čudnijim i težim. Ponekad
sam se osjećao poput djeteta jer nisam mogao
komunicirati. Izgubio sam svoju samostalnost. Duhovno
i psihološki sam patio. U tri navrata sam želio napustiti
Mađarsku. Gledajući unatrag, iz tog iskustva sam
naučio da druge moram prihvaćati na način na koji
želim da ljudi mene razumiju i prihvate.
Nakon završenog tečaja poslan sam u
Péliföldszentkereszt, gdje je jedan subrat dobio
zadaću da me uvede u novu kulturu i jezik.
Zahvaljujući njemu imao sam hrabrosti “izvesti na
pučinu”. Bilo je dana kada sam bio jako uznemiren i
nisam želio predavati jer su se učenici izrugivali s
mojim izgovorom mađarskog. Tek kad sam naučio
smijati se vlastitim pogreškama osjetio sam se
„slobodan“ i skupio sam hrabrosti da nastavim
govoriti.
Ubrzo, pronašao sam mnoge dobre prijatelje, koji su
mi pomogli u pripremanju propovijedi i u prijevodu.
Sada pričam i pišem na mađarskom s jako malo
pogrešaka, zahvaljujući trudu koji sam uložio i
poteškoćama koje sam imao prvih godina.
Iako je Mađarska, bila evangelizirana u X. stoljeću,
komunistički progon je od 1950.
do 1990. gotovo pomeo
kršćanstvo. Međutim, uočili smo
da govoriti o don Boscu i
njegovom odgojnom sustavu
služi kao prvi korak
evangelizacije,
jer
je
preventivni sustav prožet
Radosnom Vijesti. Ambijent koji
prihvaća, u našim školama i
oratorijima, često postaje prvi
korak koji budi zanimanje za
vjeru.
Od 2010. godine radio sam u
jednoj našoj školi za Rome u
Kazincbarciku. Mnogi od
mladića i nastavnika su kršteni, no nažalost ne
prakticiraju njihovu kršćansku vjeru. Jako je puno
razloga koji čine naš rad mnogo puta kompleksnim,
posebice ondje gdje nije nužna samo nova
evangelizacija, već i prvi navještaj. Iz tih razloga
odlučio sam ostati ovdje zauvijek kao misionar. 2010.
godine don Klement me je pozvao na tečaj formacije
za nove misionare nakon kojeg sam primio misionarski
križ u Valdoccu.
Pronaći duhovnog vođu nije nimalo lako, ali je
neizostavno za svakog misionara. To što sam još uvijek
u Mađarskoj je zahvaljujući duhovnom vođi koji me
redovito duhovno prati. On je osoba s kojom mogu
pričati u svakom trenutku. Na početku nije bilo lako,
ali s vremenom sam mu otvorio svoje srce, misli, želje
i razmišljanja. Sada sam postao sigurniji u moj
misionarski poziv i duhovno sam postao stabilniji u
suočavanju s izazovima. Zahvaljujući mom duhovnom
vođi, sretan sam što sam misionar u Mađarskoj. Naučio
sam više voljeti mlade i istovremeno sam bliže Bogu.
D. Robert Kukuczka
Poljak, misionar u Mađarskoj
Salezijanska misijska nakana
Regija Europa Zapad - Španjolska, Portugal, Francuska - Belgija (Jug)
Da subraća zapadnoeuropske Regije, zvanjima najsiromašnije od svih osam
salezijanskih Regija na svijetu, nastave u Godini vjere izgrađivati kulturu zvanja s
vjerom, entuzijazmom i strpljivošću.
Regija Zapadne Europe, broji osam provincija i otprilike 1450 subraće; jedina je regija
koja nema vlastiti novicijat; ove 2012-2013. godine ima tri novaka. Ambijenti su jako
sekularizirani, slab natalitet i srednja dob braće je vrlo visoka, općenito se nepromiču
zvanja za redovnički život. Molimo da Godina vjere i hodočašće don Boscovih relikvija
kroz Regiju ojačaju subraću u životu vjere, pobude novo oduševljenje i žar za
izgradnju kulture zvanja među mladima u našim ambijentima!
