Bilten misionarskog salezijanskog animiranja»

CAGLIERO11: OŽUJAK 2011.

Dragi salezijanski misionari i prijatelji salezijanskih misija!
Reci mi koju knjigu voliš čitati, koja je tvoja najčešća molitva, a ja ću ti reći gdje ti je srce.
Bez misionara nema misija. Bez kršćana koji napuštaju sve i posvećuju cijeli svoj život u službi Evanđelja, misija „ad gentes“ je nemoguća.
Bez molitve za nova misijska zvanja teško je planirati budućnost misija.
Danas vidimo više obveza pomoći misijama u smislu projekata, financija. Pozivam vas na korizmeni hod u 2011, a to je surađivati s ustrajnom molitvom za misionarska zvanja.

Don Václav Klement, SDB

Vrhovni Savjetnik za Misije

MOLITVA KAO MISIONARSKA SURADNJA

Oblik misijske suradnje duhovna je suradnja kroz molitvu i žrtvu. Misionari moraju biti popraćeni molitvom, tako da njihov o naviještanje, po milosti Božjoj, bude djelotvorno. Biti misionar uključuje žrtvu na različite načine, velike i male.

Dakle, osim molitve za misionare, treba postojati i žrtva. Jedan je od načina, koji je koji je svima prihvatljiv, prihvatiti patnje našeg svakodnevnog života i ih ponuditi Bogu s ljubavlju za misionare i za misionarska zvanja. Tu je i mogućnost posta ili suzdržavanja od nečega čiji se iznos može namijeniti materijalnim potrebama misionara.

Svi imamo priliku ponuditi našu suradnju s misionarskim zborom molitvom i žrtvom. Misionarska krunica - u kojoj se različiti kontinenti spominju u raznim otajstvima –dobra je inicijativa u tom pogledu.

Svake godine je sastavljena, a dijeli se u svim zajednicama, molitva na temu salezijanskog misijskog dana, a svaki mjesec, posebice svakog 11. dana u mjesecu, predlaže se salezijanska misionarska namjera kako bi se naglasila važnost ove duhovne dimenzije misijske suradnje.
Zajednička misionarska molitva, između ostalog, promiče i kulturu.

TRAŽE SE MISIONARI ZA AFRIKU!

Bojao sam se, ali želio sam podijeliti svoju vjeru!

Kao mladi kandidat čuo sam priče i svjedočanstva misionara, te sam bio nadahnut njihovim herojskim životom. I ja sam poželio pokušati. Pritom sam se, naravo, bojao. Štoviše, bojao sam se zbog moga zdravlja. U svakom slučaju, napisao sam zamolbu da idem u misije za vrijeme moga postnovicijata, jer sam osjetio jaku želju podijeliti svoju vjeru s drugima. Bio sam uistinu oduševljen kada mi je provincijal rekao da ću biti poslan kao misionar u Papuu Novu Gvineju.

Kada sam stigao, susreo sam se s melanezijanskom kulturom prilično ''čudnom" i ponekad "bizarnom". Vrlo teško mi se bilo prilagoditi njihovom načinu razmišljanja. Ali s vremenom, kad su učenici naše škole i mladi naše župe postali moji prijatelji, postalo mi je lakše prihvatiti ono što jesu i razumjeti njihove običaje i vrednote.

Nakon godinu dana misionarskog života pružena mi je prilika da sudjelujem na tečaju „Kulturna orijentacija za nove misionare u Melaneziji“ koji je organizirao „Melanesian Institute“. Ovaj mi je tečaj mnogo pomogao u procijeni mojih prvih misionarskih iskustva, pomogao mi je razumjeti značenje onoga što sam vidio, čuo i doživio. Otvorio je moj um različitim aspektima melanezijanske kulture, a naučio sam bolje se prilagoditi novoj kulturi.

Pomogao mi je cijeniti mnogo dobrih elemenata melanezijanske kulture i bolje razumjeti njihova vjerovanja i običaje.

Proveo sam svoje tri godine asistencije u Papui Novoj Gvineji u Araimiri koju mnogi opisuju kao našu najtežu misiju. Tamo sam se naučio nositi s izoliranošću od civilizacije. Stil jednostavnog i umjerenog života u srcu džungle naučio me i obučio da postanem na to što sam danas. Morao sam biti jak i ustrajan da opstanem u teškom životu. Morao sam naučiti kako biti fleksibilan i strpljiv sa sobom i lokalnim stanovništvom. Stvar s kojom sam se morao suočiti i boriti bila je stvarnost "čekati", ukoliko lokalno stanovništvo nema osjećaj za vrijeme na koje smo mi, ljudi visoko urbaniziranog društva navikli.

Živio sam u sredini gdje nema ništa, ali tamo sam doživio stvarnu prisutnost Boga, posebice u najtežim i izazovnim trenucima moga života kao misionar. Kada su nam nedostajale čak osnovne životne potrebe, obratili smo se nikome drugome nego NJEMU.
Ojačao sam u povjerenju i pouzdanju u Njegovu Ljubav i providnost. Naša je zajednica pretakala u molitve naše brige, tjeskobe, naše strahove i bojazni, apostolat, i nas same. Moje oči su se otvorile da vide čuda koja inače ne bih primijetio da sam bio još uronjen u urbani život u Manili.

U Papui Novoj Gvineji sam također shvatio da je izvor života naše salezijanske zajednice vrlo snažan. Imam sreću da živim s mnogo braće koji su maksimalno zauzeti i znaju se žrtvovati. Ponosan sam na njihovu predanosti, njihovu nepokolebljivu ljubav za misije i njihov žar za spas duša.

Dok se pripremam za moje svećeničko ređenje nestrpljivo čekam da se vratim u zemlju i ljudima koje smatram mojima!

Đakon Angel Sanchez
Filipinac, misionar u Papui Novoj Gvineji

EMIGRANTI NA BLISKOM ISTOKU.

Provincija Bliskog istoka uključuje djela raspršena u sedam zemalja: Izrael, Palestina, Turska, Sirija, Libanon, Egipat, Iran, U Zaljevskim zemljama prisutni smo u Kuvajtu, Jemenu. Prisutnost izbjeglica - posebno Iračana, a mnogi imigranti kršćani koji dolaze iz mnogih zemalja Afrike i Aziji – postala je značajna u mnogim Salezijanskim ambijentima. Kao u cijelom globaliziranom svijetu, i ovdje je primarna usluga pomoći zajednicama emigranata u praćenju na svim razinama, uključujući put vjere i put osobnog poziva.

Pošalji svoje prijedloge i priloge na:(cagliero11@gmail.com).