«Bilten misionarskog salezijanskog animiranja»

Broj 11: 11. studeni 2009.

Iznova pročitajmo savjete Don Bosca prvim misionarima!

Dragi misionari,

11. studenog svake godine podsjeća nas na onaj “11.studeni 1875.“, i naš bilten zove se „CAGLIERO 11“ baš radi ovog razloga. Svih dvadeset savjeta koje Don Bosco nudi Ivanu Cagliero koje se nalaze u prilogu naših konstitucija potekle su iz misionarskoga srca našeg Oca. Iznova ih pročitajmo na ovaj dan, u ovoj svetoj Salezijanskoj godini, nekoliko tjedana prije obnove naših redovničkih zavjeta 18. prosinca 2009. Gdjegod bili ili radili, pozvani smo biti misionari mladih. Ako smo primili misionarski križ i radimo u misijskim zemljama, čitajmo ih i razmatrajmo s više pažnje.

Podsjećam vas danas, upravo iz Bangladeša, gdje sam u posjetu našoj prvoj prisutnosti u Utrailu, misija d. Francisa Alencherry, jedna od tri nove zemlje gdje smo započeli u 2009.

Don Václav Klement, SDB

Vrhovni Savjetnik za Misije

Sve Provincije, šalju i primaju!

Brzi pogled na popis članova 140 Salezijanske misionarske ekspedicije pokazuje da većina misionara dolaze iz zemalja koje su se nekada smatrale "zemlje misija“. Subrat iz Venezuele se šalje na Bliski Istok, dok dva subrata iz Vijetnama su poslani u Venezuelu, Kubanca se šalje u Argentinu, dok jedan španjolski subrat je poslan na Kubu, Slovak je poslan u Keniju, dok dva subrata i Kenyje su poslana u Sudan i u Papua Novu Gvineju. Nije iznenađenje ako je netko iznenađen, pita se da lo bi bilo bolje, a možda i pastoralno više djelotvorno, da su ovi Salezijanci ostali u svojim Provincijama, gdje već postoji nedostatak osoblja?

Kao odgovor, bilo bi korisno podsjetiti da u Pracrkvi, Jeruzalem je bio središte kršćanstva, dok su okolni narodi bili "pogani". Ali kasnije postupno središte se pomiče prema kršćanskoj Europi, dok ostatak svijeta, "poganski narodi“, smatrani su objektom misije. Na ovaj način, misionarska aktivnost bila je jednosmjerno kretanja prema "misijskim zemljama“. Nadalje, bilo bi korisno podsjetiti da, za vrijeme II. vatikanskog koncila, koncilski oci mučili su se ukloniti ideju da misijske aktivnosti su rezervirane za neku posebnu skupinu unutar Crkve. I zbog toga da u Lumen gentium Crkva vidi sebe kao putujući Božji narod koji ima cilj doći do svih krajeva zemlje (Lumen gentium 9-17). Izvor i temelj misija je Presveto Trojstvo koje je poslalo Sina da spasi čovječanstvo od grijeha. Isus Krist, nekoć, je dao mandat cijeloj Crkvi (Ad Gentes 5) naviještati Riječ i učvrstiti Crkvu među narodima koji još nisu čuli Evanđelje (Ad Gentes 6). Pošto je Krist "svjetlo svih naroda" (Lumen gentium, 1) njegova Crkva je, dakle, sveopći sakrament spasenja. Upravo u ovom svjetlu mi razumijemo izjavu Koncila da je "putujuća Crkva misionarska po svojoj naravi" (Ad Gentes, 2). Također je važno napomenuti da je već II. vatikanski sabor koristio izraz poslanje (misija) govoreći o onim Crkvama „utemeljenim odavna“, ali koje su u nekom nestajanju ili slabosti " (Ad Gentes, 19).
Ivan Pavao II. je inzistirao da pojam zajedništva bude "u centru razumijevanja Crkve". Misija i zajedništvo su, dakle, bitne za naše ispravno shvaćanje otajstva Crkve.

Dakle, jasno proizlazi da svaka mjesna Crkva, uključujući i onu koje je nedavno osnovana, ukoliko član jednog zajedništva Crkava, odgovorna je u slanju misionara da se pomogne neku drugu lokalnu Crkvu u svekolikim potrebama. U ovom svjetlu, misija nije više samo kretanje prema "zemlji misije." Ovdje se sada radi o višesmejrnom kretanua, jer misija se provodi svugdje gdje kršćanin prelazi ljudske granice da bi odgovorio na neku potrebu. Na isti način, svaka salezijanska provincija, bogata ili siromašna osobljem ili resursima, je su-odgovorna u misionarskim inicijativama cijele Salezijanske družbe. Sve provincije, dakle, šalju i primaju! I zbog toga misionari danas potječu odnekud i šalju se nekamo: Afrika, Azija, Amerika i Europa.
Možda je ovo nešto što mi salezijanci tek počinjemo uviđati, ali u stvarnosti, već je to činjenica koja se događa u mnogim biskupijama i redovničkim kongregacijama (zajednicama). Nije li možda da u nekim provincijama ili subraća žele biti samo "primatelji" ili jednostavno samo oni "pošiljaoci", a ne u isto vrijeme biti oni koji šalju i koji primaju? Međutim, to je to što znači u stvarnosti biti član misionarske Crkve, koja je crkva zajedništva! U stvarnosti, kada se šaljemo i primamo, obogaćujemo se međusobno,obogaćujemo jedni druge. Lokalna Crkva ili Provincija je multikulturalna i može gledati izvan osobnih briga i bolje razumjeti potrebe emigranata, izbjeglica, marginaliziranih i tako učinkovito promicati interkulturalni dijalog i odnose potrebne u našem globaliziranom i multikulturnom društvu danas.

Inkulturacija je svakako bitna, ali ako naše zajednice postanu mono-kulturalne, ovo donosi rizik da dovede Provinciju ili lokalnu Crkvu do etničke enklave koja ne može vidjeti izvan granica njihovog kulturalnog svijeta. Dakle, određeni stupanj internacionaliziranja između braće u svakoj zajednici obogaćuje cijelu Provinciju. To zauzvrat omogućuje djelotvornu inkulturaciju, jer lokalni mještani imaju perspektivu svoje kulture što stranci nemaju, ali stranci bi mogli ponuditi također perspektive kulture koje nisu zapažene od lokalnih mještana.

Ovo kretanje u mnogo smjerova salezijanskih misionara, tada, obogaćuje cijelu Družbu. I u svjetlu ove perspektive, da šaljemo kao misionare samo najbolju braću, jer žrtva plemenitih ljudskih resursa od jedne provincije u konačnoj analizi, obogaćuje cijelu Družbu.

Alfred Maravilla, SDB

Napomene Misionarima (11. studenoga 1875)

1. Tražite duše, a ne novac, čast, dostojanstvo.
5. Posebno se brinite za bolesnike, djecu, starce i siromahe, pa će te zaslužiti Božji blagoslov i naklonost ljudi.

9. Izbjegavajte besposlicu i rasprave. Budite umjereni u hrani, piću i počinku.
18. Za njegovanje crkvenih zvanja savjetujte: 1. ljubav prema čistoći, 2. zaziranje od svega što se protivi čistoći; 3. izbjegavanje raskalašenih; 4. čestu pričest; 5. ljubav s posebnim oznakama ljubaznosti i dobrohotnosti.

20. U naporima i trpljenju ne zaboravimo da nam je pripravljena velika nagrada na nebu. Amen.

(za cijeli tekst vidi: http://sdl.sdb.org/gsdl/cgibin/library?a=p&p=home&l=it&nl=1)

"Da Salezijanci koji žive u zemljama muslimanske većine mognu pobuditi sa svojim svjedočanstvom života mnoga i sveta nova zvanja na salezijanski posvećeni život"

Zahvalimo Gospodinu osobito za prva salezijanska zvanja iz Indonezije, Pakistana, Sudana i Azerbejdžana i drugih regija s većinskim muslimanskim stanovništvom koji prihvaćaju dar salezijanskog zvanja.

Odrastajući u vjeri i zvanju u Crkvama dijaspore neka budu najbolji apostoli među mladim u ovim sredinama također kao misionari ad gentes - ad extra.

• za opću i misijsku nakanu Pape vidi: www.sdb.org.

• za sugestije (prijedloge) i doprinose: cagliero11@gmal.com